Susak je kao kinderjaje. Kad smo uplovili u luku, bio sam prilično razočaran. Prvo što vidiš su oronule kuće i beton, prizor nije nimalo privlačan. Ali, kad smo prošetali otokom, donjim i gornjim selom, vidjeli ove posebne plitke pješčane plaže i zanimljive pjeskovite staze koje vode kroz bujnu zelenu vegetaciju, ostao sam oduševljen – govori nam Martin Hrastić, akademski slikar iz Zagreba, koji je ove godine s tri prijatelja u sklopu njihove “đite” kvarnerskim otocima posjetio Susak, najzapadniji i najzanimljiviji otok sjevernog Jadrana.
Govori nam to u najpopularnijem otočkom kafiću “Klubu iseljenika”, dok s kolegom Dominikom Vukovićem, akademskim slikarom-grafičorem, portretira njihova skipera Ranka, koji Susak posjećuje svake godine. Na Susku je već pomalo domaći jer dolazi već dugo, svake godine.
– Imam osjećaj kao da nisam u Hrvatskoj. Zbog ove čudne opuštene vibre, baš šašave prirode, zbog toga što nema automobila već samo pokoji traktor, a glavno prijevozno sredstvo su tačke. A domoroci govore taj čudni sansego jezik, mješavinu hrvatskog i engleskog. Da me je netko samo spustio ovamo, rekao bih da sam na Kubi – kaže Dominik Vuković, dok kistom crvenom bojom crta Rankovu bradu.
– Jeste bili na Kubi?
– Ne, ali tako je nekako zamišljam – odgovara Dominik.
Susak ili talijanski Sansego, pjeskovit je otok površine 3,7 četvornih kilometara zapadno od Malog Lošinja, koji je nekad bio prepun vinograda, a nakon Drugog svjetskog rata, kada je od Italije vraćen Hrvatskoj, imao je oko 1500 stanovnika. Velika većina nakon rata je emigrirala u SAD i to gotovo svi u Hoboken u New Jerseyu, gdje ih je danas oko 2500.
Danas ih je službeno 120, uz samo nekoliko osnovnoškolaca, dok ljeti, s dolaskom iseljenika na ljetovanje, domaćih koji ovdje imaju vikendice i turista, život buja. Svakodnevno dva puta na dan povezuje ga redovna brodska linija iz Malog Lošinja koja u špici sezone zbog broja putnika koji silaze na Susak, ali još više zbog opskrbe restorana, kafića i dvije otočke trgovine, zna stajati i do pola sata.
Zbog izoliranosti su se Sansegoti u povijesti vjenčavali i međusobno srodili, što, razumije se, nije bilo dobro.
Najživlje je posljednje nedjelje u srpnju kad se tradicionalno održava Dan iseljenika, a prije tri godine posjetila ga je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, čija slika u spomenutom kafiću “Klub iseljenika” ima počasno najviše mjesto, odmah ispod križa.
A upravo se četvrti član zagrebačko-kvarnerske jedriličarske ekspedicije Mislav Mironović prije nekoliko mjeseci u Hrvatsku vratio iz Amerike. Nakon profesionalne sportske karijere u brdskom biciklizmu koju je morao prekinuti zbog osam operacija, jednu je godinu radio u New Yorku i još tri u Los Angelesu u kreativnoj agenciji Red Bulla.
– Ovo je kao stvoreno za odmor, otok ti mnogo daje i ništa ne traži zauzvrat. Nema gužve ni glasnih noćnih klubova. Idealno je za odmor. Evo, i ja sam kao pravi iseljenik odmah stigao na Susak – šali se Mironović.
A cure?
– Pa nismo ovdje došli tražiti cure, nego se odmoriti. Ne dolazi se na Susak radi cura, a s druge strane ni djevojke ne dolaze na Susak radi dečki pa je velika vjerojatnost da ćete baš na Susku naći ljubav svog života – iznosi zanimljivu teoriju kapetan Frka, kako ga od milja zovu ostali članovi posade.
Otkud nadimak Frka?
– To mi je prezime – smije se Ranko Frka, dok netko od dečki dobacuje da je prezime dobio prema legendarnoj pjesmi Zdenke Kovačićek.
Susak spada u najzapadnije kvarnerske otoke, ali u odnosu na susjedne Unije te Vele i Male Srakane, ali i sve druge hrvatske otoke, drukčiji je po izgledu i sastavu tla. Osim plaža, najviše se to može vidjeti na brdu koje je prekriveno pjeskovitim lesom, a bujna trava i trstika čine egzotičnu vizuru.
Najpoznatija plaža, oko koje se formiralo Donje Selo, zove se Spiaza, a posebna je po tome što je na njoj more izrazito plitko i voda dolazi do koljena tek nakon stotinjak metara od obale. Idealno za dječje radosti. Na brdima su i preostali vinogradi, kojih je nekad bilo mnogo više, ali i danas se na Susku uzgaja, bere i proizvodi vino od trojišćine crvene, susca i susćana crnog (sansigota).
Dobro dečki, a kako ću vas slikati za novine, nisam se pripremio za rad, i ja sam samo stigao na izlet na Susak sa susjednih Unija.
– Pa, ja ću napraviti ilustraciju, ipak smo nas dvojica slikari – iznio je Martin Hrastić ponudu koju nismo mogli odbiti.
>> Pogledajte galeriju - Mrežnica: Vesela livada i Otok ljubavi