Prije više od petnaest godina, u siječnju 2009., vijest o rođenju prvih preživjelih osmorki u povijesti obišla je svijet. Njihova majka, tada 33-godišnja Nadya Suleman, preko noći je postala medijska senzacija i dobila nadimak "Oktomama". Priča koja je isprva djelovala kao medicinsko čudo brzo se pretvorila u sagu o kontroverzama, osudama i borbi za preživljavanje.
Suleman, koja je u tom trenutku već bila samohrana majka šestero djece začete in vitro oplodnjom, našla se na udaru javnosti koja je dovodila u pitanje njezinu mentalnu stabilnost i sposobnost da se brine o čak četrnaestero djece, pogotovo jer je bila nezaposlena i živjela s roditeljima.
U središtu kontroverze našao se i njezin liječnik za plodnost, dr. Michael Kamrava, koji joj je, kršeći sve medicinske smjernice, implantirao čak dvanaest embrija. Dok je Suleman tvrdila da ju je liječnik obmanuo, rekavši joj da će implantirati samo šest, on se branio da je ispunjavao njezine želje. Zbog "teškog nemara" u ovom i drugim slučajevima, medicinski odbor Kalifornije kasnije mu je oduzeo licencu.
Javnost je bila zgrožena, a mnogi su izražavali zabrinutost da će trošak podizanja njezine djece pasti na leđa poreznih obveznika. Sama Suleman kasnije je priznala da je njezina želja za velikom obitelji proizašla iz usamljenosti koju je osjećala kao jedinica, projicirajući svoje snove na djecu i stvarajući "siguran mali svijet koji joj je nedostajao u djetinjstvu".
Suočena s golemim financijskim pritiskom, Suleman se okrenula poslovima koji su je dodatno gurnuli pod svjetla reflektora i na stup srama. Kako bi prehranila obitelj, snimila je pornografski film, pozirala za golišave fotografije, radila kao striptizeta i sudjelovala u celebrity boksu. Kasnije je to razdoblje opisala kao "spuštanje u mračnu rupu" u kojoj je morala stvoriti lažnu karikaturu sebe, osobu koju je prezirala, samo da bi njezina djeca imala krov nad glavom.
"Radila sam što su mi rekli i govorila što su mi rekli da kažem. Kada se pretvaraš da si nešto što nisi, na kraju jednostavno padneš", izjavila je za The New York Times, priznajući da je zbog medijskog progona razvila posttraumatski stresni poremećaj.
Vrhunac njezinih problema dogodio se 2012. godine, kada je proglasila osobni bankrot, navodeći dugove od gotovo milijun dolara. Iste godine prijavila se na rehabilitaciju zbog anksioznosti, iscrpljenosti i ovisnosti o lijeku Xanax. Dvije godine kasnije, 2014., osuđena je za prijevaru sa socijalnom pomoći jer nije prijavila oko 30.000 dolara prihoda. Dobila je uvjetnu kaznu i 200 sati društveno korisnog rada. Bio je to trenutak preokreta. Godine 2013. odlučila je nestati iz javnosti kako bi zaštitila svoju djecu i pružila im normalan život, daleko od etikete "Oktomame" koja ju je pratila.
Potpuno novi život daleko od očiju javnosti
Danas Natalie (kako se službeno zove) Suleman živi u trosobnoj gradskoj kući u okrugu Orange u Kaliforniji sa svojih četrnaestero djece i dvije mačke. Vodi miran život posvećen obitelji, a njezina svakodnevica, kako kaže, vrti se oko "Boga, hrane i fitnessa". Radi kao savjetnica s punim radnim vremenom, a povremeno odradi i pokoje "međunarodno fotografiranje".
Većina njezine obitelji su vegani, a djeca aktivno sudjeluju u kućanskim poslovima. Intenzivno vježbanje, koje uključuje dizanje utega i kardio treninge, pomaže joj u borbi s kroničnim bolovima uzrokovanim ozljedom leđa zadobivenom još 1999. godine i pogoršanom brojnim trudnoćama.
Njezinih osmero djece, Noah, Maliyah, Isaiah, Nariyah, Jonah, Makai, Josiah i Jeremiah, u siječnju 2025. proslavili su 16. rođendan. Suleman s ponosom ističe kako su sva njezina djeca, osim sina Aidana koji ima teški oblik autizma i zahtijeva potpunu skrb, "skromna, prizemljena, draga i dobra srca". U rujnu 2024. godine po prvi je put postala i baka, nakon što je jedan od njezinih starijih sinova dobio kćer. Obitelj opisuje kao složnu i punu ljubavi, gdje se svi međusobno podržavaju.
Nakon više od desetljeća medijske šutnje, Natalie Suleman odlučila je ispričati svoju priču. U ožujku 2025. premijerno su prikazani dokumentarna serija "Confessions of Octomom" i biografski film "I Was Octomom", u kojima ona i njezina djeca progovaraju o svemu što su prošli. Njezin je cilj, kako kaže, konačno se riješiti nadimka koji ju je definirao i inspirirati druge, osobito žene, da pronađu snagu u sebi i nastave dalje unatoč poteškoćama. U intervjuu za People magazin otkrila je zbog čega najviše žali.
"Definitivno žalim što nisam tužila liječnika za neplodnost", rekla je. "Njegovo osiguranje bi platilo odštetu, a radilo bi se o milijunima koji bi bili od velike pomoći mojoj obitelji. Žao mi je što sam se na neki način žrtvovala da bih njega zaštitila, ali bila sam mu zahvalna. Ne bih imala nijedno svoje dijete da nije bilo njegove inovativne tehnike. Nisam imala srca tužiti ga." Iako je odlučila ne tužiti liječnika, podnijela je tužbu protiv bolnice zbog kršenja zakona o privatnosti pacijenata, tvrdeći da su upravo oni medijima otkrili njezin identitet.