Iako je smatramo običnom, gotovo neuništivom biljkom koja raste iz pukotina asfalta i na utabanim stazama, bokvica, u narodu poznata i kao trputac, žilovlak ili konjska rebra, prava je riznica zdravlja pod našim nogama. Njezinu ljekovitost cijenili su još stari Grci i Rimljani, a bila je i jedna od devet svetih biljaka starih Sasa, koji su je nazivali "majkom bilja". Postoji više od dvije stotine vrsta, no u našim su krajevima najpoznatije širokolisna (Plantago major) i uskolisna (Plantago lanceolata), a obje posjeduju gotovo identična ljekovita svojstva. Njihova otpornost i sveprisutnost zapravo su najveći dar prirode - prva pomoć koja nam je dostupna gotovo uvijek i svugdje, piše Healthline.
Vjerojatno najpoznatija primjena bokvice jest kao sredstvo za prvu pomoć. Svatko se barem jednom u djetinjstvu, nakon pada ili uboda ose, susreo sa savjetom da na bolno mjesto stavi zgnječeni list bokvice. Ta narodna mudrost ima snažno uporište u njezinom sastavu. Listovi bokvice djeluju protuupalno, antibakterijski i analgetski. Kada se stave na ranu, posjekotinu ili ubod kukca, brzo zaustavljaju krvarenje, smanjuju oteklinu i bol te sprječavaju infekciju. Sadrže alantoin, spoj koji potiče regeneraciju stanica i ubrzava zacjeljivanje tkiva. Zbog njezine sposobnosti da "izvlači" nečistoće, idealna je i za vađenje trnja ili sitnih krhotina iz kože. Oblog od svježih, čistih listova može donijeti trenutačno olakšanje.
Jednako je impresivno i njezino djelovanje na dišni sustav. Bokvica je jedan od najučinkovitijih prirodnih lijekova za kašalj, bronhitis i astmu. Njezine sluzi oblažu nadraženu sluznicu grla i pluća, smirujući suhi, neproduktivni kašalj koji često iscrpljuje. Istovremeno, pomaže u razrjeđivanju i izbacivanju guste sluzi, olakšavajući iskašljavanje kod produktivnog kašlja. Sirup od bokvice generacijama je bio nezaobilazan dio kućne ljekarne tijekom sezone prehlada i gripa. Njezino protuupalno djelovanje pomaže i kod upale grla, krajnika i drugih respiratornih infekcija, a u narodnoj medicini koristila se čak i kao pomoćna terapija kod tuberkuloze.
Blagotvoran učinak bokvice proteže se i na probavni sustav. Zbog svojih umirujućih i regenerativnih svojstava, idealna je za osobe koje pate od gastritisa, žgaravice te čira na želucu i dvanaesniku. Njezine sluzi stvaraju zaštitni sloj na sluznici želuca, smanjujući iritaciju uzrokovanu želučanom kiselinom. Istovremeno, njezino adstringentno (stežuće) djelovanje pomaže kod zaustavljanja dijareje, dok protuupalna svojstva mogu ublažiti simptome upalnih bolesti crijeva poput kolitisa i sindroma iritabilnog crijeva. Sjemenke nekih vrsta bokvice komercijalno su poznate kao psyllium, cijenjeni izvor topivih vlakana koji potiču redovitu probavu i djeluju kao prirodni laksativ.
Iako se većina znanja o bokvici temelji na stoljetnoj tradiciji, suvremene preliminarne studije počinju potvrđivati njezinu ljekovitost. Istraživanja na životinjama pokazala su da ekstrakt bokvice može značajno smanjiti upalne markere, štiteći tako jetru od oštećenja. Njezin potencijal u zacjeljivanju rana također je predmet znanstvenog interesa; studije su potvrdile da smanjuje upalu, sprječava rast mikroba i ublažava bol. Znanstvenici su identificirali brojne bioaktivne spojeve u bokvici, poput flavonoida, tanina, iridoida i glikozida, koji su nositelji njezinih antioksidativnih, protuupalnih i antibakterijskih svojstava.
Mladi, svježi listovi bokvice jestivi su i mogu se dodati salatama ili varivima. Za ljekovite svrhe najčešće se koristi u obliku čaja, sirupa ili tinkture. Čaj se priprema prelijevanjem suhih listova vrućom vodom i pije se kod dišnih i probavnih tegoba. Ipak, unatoč njezinoj sigurnosti u tradicionalnoj primjeni, osobe s ozbiljnim zdravstvenim stanjima, trudnice i dojilje trebale bi se posavjetovati s liječnikom prije redovite konzumacije.