Dovoljno je samo pročitati stotinu komentara na objavi u grupi "Zakaj volim Zagreb" da postane jasno kako je Kiba osvojio i grijao bezbroj srca Zagreba koja su već dobro poznavala zvukove gitare i zviždukanje ovog pjevača i svirača. "Umrl je Kiba, jedan od zadnjih zagrebačkih oriđinala kaj je sviral u Gajevoj kod ulaza u Marićev prolaz", napisao je jedan član grupe, a ispod ostavio video.
Kako je Večernji list već pisao, a možete čuti i u videu na YouTubeu gdje govori o sebi, Krešimir Posarić pohađao je Osnovnu školu Kate Dumbović, danas Julija Klovića na Novoj cesti u kvartu Trešnjevka, gdje je živio cijeli život. Nakon završene osnovne i prije upisa u Srednju školu primijenjene umjetnosti i dizajna, Kiba je autostopiranjem otišao dva mjeseca na more. Imao je samo vreću za spavanje i gitaru – tako je sve krenulo. Prije toga svirao je u društvu i u kazalištu Trešnja gdje se, osim glazbom, bavio glumom, baletom i lutkarstvom.
Legendarni Kiba urezao se u pamćenje stanovnicima Zagreba svojim redovitim nastupima još 1996. kada je krenuo svirati po ulicama. Prvo je bio ispod nebodera na Trgu, a onda se preselio kod Marićevog prolaza gdje je uglavnom propuh, pa je jadan često dobivao upalu pluća koja ga nije mogla slomiti ni spriječiti da i dalje svira i pjeva prolaznicima dobri stari rock i pjesme svog najdražeg glazbenika Garyja Moorea.
Još nešto činilo ga je posebnim – bio je jedini ulični svirač koji je imao knjigu žalbe jer svaki put kada bi prolaznici poželjeli nešto narodno, on bi zasvirao "Grad se beli preko Balatina", a ljudi bi razočarano rekli da žele nešto novije. On bi ih samo uputio na knjigu žalbe.
Glazba za njega nije bila tek nešto tamo u pozadini, već način života. Osim prema rock-glazbi, posebnu ljubav gajio je prema bluesu, a djeci, koja su zauzimala veliki dio njegova srca, uvijek je svirao pjesmicu "Zeko i potočić". Jedna žena u komentarima objave opisala je i kako je pažljivi Kiba njezinu sinu dao vrećicu kikirikija i odsvirao mu jednu staru dječju pjesmicu. Jednom prilikom rekao je da su mu djeca najdraža publika jer su iskrena i neiskvarena, nitko ih ne usmjerava na žanr glazbe – njima se ili sviđaš ili ne sviđaš.
Imao je cirozu jetre, a nakon dijagnoze ostavio se alkohola, i bio je jedan od kandidata na listi za transplantaciju, a kako se ona bližila, odlazio je na preglede u bolnicu. Jedan dan liječnici su ostali u čudu – Kiba je sam od sebe prebolio kroničnu bolest.
Ljudi su se s njim stalno fotografirali, a nekima, koji su mu bili posebno dragi, dopustio bi da stave na glavu legendarnu žutu kacigu s njegovim imenom koja je bila njegov zaštitni znak i tako se fotografiraju. Neki ljudi pričaju kako im je Krešo svirao pod prozorima godinama, a donedavno je još bio kod hotela Dubrovnik u Gajevoj ulici.
Pune 22 godine Kiba je donosio osmijeh na lica starih zagrebačkih stanovnika, ali i slučajnih prolaznika i turista.
I naše kumice s Dolca prave su legende grada, a u ovom videu pričale su nam o Kardashiankama:
Jaoooo ! Bez Kibe Gajeva više nije ista !