Vratić, latinskog naziva Tanacetum vulgare, poznat i kao zlatni gumb, trajnica je iz porodice glavočika koja plijeni pažnju svojim papratastim, tamnozelenim lišćem i prepoznatljivim žutim cvjetovima nalik gumbima. Njegovo ime potječe od grčke riječi athanasia, što znači "besmrtnost", vjerojatno zbog iznimne dugotrajnosti rezanog cvijeća i činjenice da zadržava boju i nakon sušenja. Još u 16. stoljeću smatran je esencijalnim dijelom svakog engleskog vrta. Ova biljka je izrazito otporna i nezahtjevna, uspijeva čak i na siromašnom tlu, otporna je na sušu, a puževi i drugi nametnici je uglavnom ignoriraju. Kako piše Blic, preferira sunčane položaje, gdje razvija najjaču aromu, no uspješno će rasti i u polusjeni, iako će tada biti nešto viša i cvjetati kasnije. Snažna, uspravna stabljika, koja može doseći i do metar i pol visine, ne zahtijeva potporu.
Glavna snaga vratića krije se u njegovom intenzivnom mirisu, sličnom kamforu, koji potječe od eteričnih ulja bogatih spojevima poput tujona i kamfora. Upravo ti spojevi, čija je koncentracija najviša tijekom cvatnje od srpnja do rujna, djeluju kao moćan prirodni repelent. Znanstvene studije potvrdile su da ekstrakti vratića značajno odbijaju koloradsku krumpirovu zlaticu, lisne uši i ličinke kupusnog moljca. Djeluje i fungicidno, pomažući u borbi protiv hrđe i plijesni. Njegova reputacija zaštitnika vrta je legendarna; učinkovito tjera mrave, muhe, komarce, moljce, krpelje, pa čak i miševe. Posadite li ga strateški uz gredice, vratić će svojim mirisom zbunjivati i odvraćati štetočine, štiteći tako osjetljivije kulture poput krumpira, kupusnjača i rajčica.
Iako je poznat kao nemilosrdan borac protiv štetočina, vratić je istovremeno i magnet za korisne kukce. Njegovi cvjetovi privlače oprašivače poput pčela, ali i predatore poput bubamara i osolikih muha, koji se hrane lisnim ušima i drugim nametnicima, stvarajući tako zdravu ravnotežu u ekosustavu vrta. Zbog toga je vratić idealna biljka za sadnju uz rubove gredica ili kao "čuvar" između redova povrća. Preporučuje se sadnja vratića uz bobičasto voće poput ribiza i ogrozda kako bi se spriječio napad gusjenica. Osim sadnje, od vratića se mogu pripremati i tekući pripravci. Jednostavan "čaj" od osušenih cvjetova, kojim se biljke prskaju nekoliko puta u razmaku od par dana, pokazao se vrlo učinkovitim u zaštiti plodova.
Unatoč svim prednostima, važno je pristupiti uzgoju vratića s dozom opreza. Biljka se može ponašati invazivno, agresivno se šireći podzemnim korijenjem (rizomima) i sjemenom. U nekim je dijelovima svijeta čak proglašena invazivnom vrstom. Kako biste spriječili nekontrolirano širenje, preporučuje se sadnja u posudama ili ograđenim gredicama te redovito uklanjanje ocvalih cvjetova prije nego što formiraju sjeme. Također, ključno je zapamtiti da je vratić, zbog visokog udjela tujona, toksičan ako se konzumira u većim količinama. Može biti štetan za ljude i kućne ljubimce, stoga ga treba saditi dalje od dječjih igrališta i držati izvan dohvata životinja koje pasu. Njegova upotreba u narodnoj medicini danas se ne preporučuje bez stručnog nadzora.