Ima tome nekoliko dana da je u Kućište stiglo putujuće kino Mediteran, a Oscarom nagrađena animirana avantura “Poplava” bila je ujedno prva kinoprojekcija u ovome nekoć kapetanskom mjestu na Pelješcu, naslonjenom na Orebić. Nekoliko dana poslije toga u selu su se vrtjeli janjci na ukupno drugoj fešti koja se ovoga ljeta tu održala i potrajala do dugo u noć. No bez obzira na nedostatak masovne i bučne zabave (onaj tko je traži već će ju negdje na Pelješcu i naći), Kućište je drugo mjesto po broju ostvarenih dolazaka i noćenja na Pelješkoj rivijeri, odmah nakon Orebića. Razlog tomu jest prvenstveno turističko naselje Perna u kojem je nekada bilo i 120.000 noćenja. Perna je najnapredniji dio Kućišta, a u rujnu bi tu trebala započeti izgradnja trajektnog pristaništa za Korčulu. Osim Perne, Kućište na obali čini i Zamošće, a iznad mjesta pješačke staze vode do starih naselja Zukovac i Bilopolje, odakle se nastavlja uspon prema najvišem vrhu Pelješca, Svetom Iliji.
Svaki dan maestral
Bota je bio prvi restoran u Kućištu, otvoren je krajem pedesetih godina prošloga stoljeća. A turizam se ovdje počeo događati još prije 2. svjetskog rata kada su napredni mještani shvatili da osim od pomorstva mogu živjeti i od turizma pa su osnovali i svoje turističko društvo. Danas su najbrojniji gosti Kućišta Poljaci, koji su i pokupovali polovicu sela. Dolaze i Česi, Englezi, Nijemci, Belgijci te velik broj iz gostiju iz Bosne i Hercegovine, također vlasnika nekretnina. Tu je odredište i zaljubljenika u jedrenje na dasci, popularnog windsurfinga, kao i jedrenja s padobranom – kitesurfinga. Naime, ovdje je maestral svakodnevna pojava i toliko je snažan da mu je naprosto teško odoljeti pa, ako “jahači valova” nisu u susjednom Vignju, prijestolnici tih vodenih sportova, sigurno ćete ih vidjeti u Kućištu. Tijekom kružnih putovanja Jadranom na kućiški mul pristaju i brojni veliki turistički jedrenjaci pa ih zna pristati i šest istodobno.
Ljeto u Kućištu provodi i umirovljeni urednik i novinar Joško Jelavić, desetljećima revni kroničar Pelješca, s kojeg je i ponikao. On posljednjih 30 godina svaki dan rukom ispisuje sva pelješka zbivanja, a informacije o njima dobiva u razgovoru s ljudima, bez pomoći interneta. Sa suprugom Boženkom, rođenom Kućiškom (kako se tu za žene kaže), Joško živi u kući što ju je kao svoj dvor, nekoć zbog gusara ograđen velikom ogradom, podigla poznata kapetanska i brodovlasnička obitelj Lazarović, zaslužna za to što su u mjestu i danas dvije reprezentativne zgrade – palac i palacina.
– Lazarovići su doselili početkom 17. stoljeća iz Perasta. Posljednji izdanak te obitelji umro je kada je iz Trsta htio brodom u Kućište, s cjelokupnom opremom za hotel koji je namjeravao otvoriti u palacu. Brod se vratio, a mjesto je ostalo bez hotela – kaže Jelavić. – I palac i palacinu kupili su Poljaci. Palac je tako dobio svoga dvanaestog vlasnika – dodaje.
Kućište Jelavić opisuje kao zanimljivo mjesto, doduše ne razvijeno kao nekada, i sa sve manje i manje stanovnika (prema posljednjem popisu, bilo ih je 173), ali sa svojim posebnostima. Kućište ima četiri crkvice: Sv. Trojstvo, Sv. Ana, Sv. Lovrinac i Sv. Luka.
Mandrači predstavljaju Hrvatsku
– Crkva Svetog Trojstva najljepša je barokna crkva u Dalmaciji – kaže Joško Jelavić. Osim kapetanskih kuća koje dominiraju mjestom, obilježje Kućišta su svakako i male kamene luke ispred kapetanskih kuća – vlake, odnosno mandrači, gdje se mogu privezati barke. Jedan od tih mandrača poznat je diljem Hrvatske, pa i svijeta.
Riječ je o mandraču s kućicom koja je nekad bila zahod, a na sajmu u Münchenu 1999. turistička ponuda Hrvatske predstavljena je plakatom s tim motivom – govori Joško Jelavić, znalac svih peljeških zbivanja i zanimljivosti.
Nisu Poljaci pokupovali, nego su rasipnici budzašto rasprodali svoju djedovinu. Proklinjati će ih budući naraštaji kad ne budu smjeli ni pogledati nekad svoje. Žalosno.