Mnogim putnicima i sama pomisao na turbulenciju izaziva nelagodu u želucu, no za pilote je ona tek rutinska pojava i problem udobnosti, a ne sigurnosti. Tom Copestake, pilot Wizz Aira s četverogodišnjim iskustvom i tisućama putnika prevezenih u više od 50 zemalja, odlučio je razjasniti što se točno događa kada avion uđe u nemirno područje. "Potpuno suosjećam s ljudima kojima je neugodno tijekom turbulencije jer, za razliku od rupe na cesti dok vozite, turbulenciju ne možete vidjeti. Kao putnik ionako nemate pogled prema naprijed. Razumijem taj osjećaj i mi vas također ne želimo dovoditi u takve situacije ako ih možemo izbjeći", izjavio je Copestake u razgovoru za Mirror. Činjenica da je fenomen nevidljiv i nepredvidiv glavni je razlog straha, no objašnjenje onoga što se događa u zraku iznenađujuće je jednostavno i umirujuće.
Osnovni princip turbulencije je susret različitih zračnih džepova, nešto slično kao kada se spoje dvije vodene mase, poput potoka i rijeke, objašnjava pilot. Iako je teško precizno predvidjeti gdje će se pojaviti, piloti koriste napredne meteorološke sustave i radare te neprestano komuniciraju s drugim zrakoplovima kako bi dobili informacije o stanju na ruti. Ako saznaju za nemirno područje, pokušat će ga zaobići promjenom visine, penjanjem ili spuštanjem. No, to rade prvenstveno zbog udobnosti putnika, kako bi svima kava ostala u šalici, a ne iz sigurnosnih razloga. Putnici često imaju osjećaj da avion "propada" stotinama metara, no instrumenti u kokpitu najčešće bilježe promjenu visine od svega nekoliko metara. U kokpitu nema panike ni drame; piloti ne vode bitku s komandama, već mirno puštaju automatizirane sustave da odrade posao i prate situaciju.
Ono što najviše brine putnike jest može li turbulencija srušiti avion. Odgovor stručnjaka je jasan: u praksi, to je gotovo nemoguće. Moderni putnički zrakoplovi projektirani su da izdrže nevjerojatne sile, daleko veće od bilo čega što se može doživjeti tijekom leta. "Mi se možemo nositi s turbulencijom, avion je može podnijeti, samo je malo neudobno", poručuje Copestake. Kroz cijelu povijest komercijalnog zrakoplovstva, broj nesreća koje je izravno uzrokovala turbulencija može se nabrojati na prste jedne ruke. Ipak, radi prevencije ozljeda, poput udaraca glavom o strop, ključno je uvijek držati sigurnosni pojas vezan dok sjedite, čak i kada je znak za vezanje isključen.
Za one koji žele svesti neugodan osjećaj na minimum, postoji i savjet za odabir sjedala. "Zamislite avion kao klackalicu koja se okreće oko svoje osi. Ako sjedite više u sredini, iznad krila, osjetit ćete efekte turbulencije znatno manje nego ako sjedite skroz otraga ili naprijed", savjetuje Copestake, dodajući kako i sami piloti, koji sjede na samom početku zrakoplova, itekako osjete svako podrhtavanje. Najnemirnije je u pravilu na stražnjim sjedalima, gdje se ljuljanje i trešnja osjećaju najizraženije.
Turbulencija se ne događa samo na visini od deset tisuća metara. Često se može osjetiti i tijekom polijetanja ili slijetanja, a za to postoji vrlo logično objašnjenje. "Zračna luka je ogromna ravna površina, pista, a odmah pokraj nje nalaze se terminali i hangari. Vjetar koji puše preko te ravnine udara u zgrade i počinje se kovitlati. Zbog te kombinacije otvorenog prostora i prepreka, zrak oko zračnih luka može biti vrlo turbulentan", kaže Copestake.
Tijekom ljetnih mjeseci javlja se i takozvana termalna turbulencija. Ona nastaje kada sunce zagrije tlo, a ono zatim ispušta tu toplinu u hladniji zrak iznad sebe. "Možete imati savršeno miran let, a onda, kako se spuštate i pripremate za slijetanje, počne malo tresti jer tlo oslobađa toplinu. To je potpuno normalno", objašnjava pilot. Kao primjer navodi Barcelonu, grad na obali gdje se miješaju povjetarac s mora i toplina s kopna, stvarajući idealne uvjete za blagu turbulenciju pri slijetanju. Stoga, ako vaš idući let bude malo nemiran, sjetite se ovih objašnjenja. Turbulencija je prirodna pojava, a piloti, kako sami kažu, znaju što rade.
Veseli Zagorci bez harmonike ni na avion: Raspjevali putnike na 9000 metara u zraku, čak i zaradili