Ulazak u novu godinu često nas potakne na preispitivanje odnosa u kojima smo – tko nam zaista stoji blizu, a tko je tu tek povremeno. Prijateljstva se s vremenom mijenjaju, ljudi se udaljavaju, a ponekad osjećaj nelagode ne dolazi iz otvorenog sukoba, već iz tišine, nedosljednosti i neizgovorenog. Ako ste se ikada zapitali ulažete li u odnos više nego druga strana, možda niste bez razloga.
Klinička psihologinja dr. Christie Ferrari, koja na Instagramu dijeli savjete o odnosima i roditeljstvu s više od 500 tisuća pratitelja, nedavno je izdvojila četiri znaka koji mogu upućivati na to da netko zapravo ne želi biti vaš prijatelj – iako se ponaša ljubazno i prijateljski raspoloženo.
1. Nema stvarnog interesa ni konkretnih planova: Prvi znak, prema dr. Ferrari, jest nedostatak istinskog interesa. Takve osobe bit će ljubazne kada ih sretnete, ali odnos nikada ne ide dalje od površnog razgovora. “Prijateljski su nastrojeni, ali bez stvarne želje za produbljivanjem odnosa”, objašnjava ona. Često će neodređeno spominjati druženja ili bliskost, ali će nestati čim dođe trenutak za konkretne planove.
2. Poruke ostaju bez odgovora: Ako primjećujete da se vaše poruke sve češće ignoriraju ili odgovori dolaze s velikim odmakom, to može biti jasan signal nezainteresiranosti. Dr. Ferrari ističe da se u takvim odnosima komunikacija održava tek toliko da druga strana ostane “prisutna”, ali bez stvarne namjere da se prijateljstvo razvija ili produbljuje.
3. Nikada se ne javljaju prvi: Treći znak je jednostavan, ali vrlo značajan – ako se uvijek vi prvi javljate i predlažete druženja, a druga strana to nikada ne čini, vjerojatno niste prioritet. Psihologinja napominje da neki ljudi iniciraju kontakt samo onda kada im to donosi neku korist, poput informacija, usluga ili pristupa drugim ljudima.
4. Ne pokušavaju spriječiti udaljavanje: Kada se između vas pojavi udaljenost, osoba koja želi prijateljstvo pokušat će ga premostiti. Oni koji to ne žele – jednostavno će pustiti da udaljenost ostane. Dr. Ferrari upozorava i na ponašanje povremenog “povlačenja natrag” – komplimentima, nostalgijom ili toplim porukama – nakon čega opet slijedi povlačenje. Takva dinamika često ostavlja osjećaj nesigurnosti i zbunjenosti.
Na kraju, psihologinja naglašava važnu razliku: “Ne žele svi ljubazni ljudi biti vaši prijatelji – i to nije zločesto. Problem nastaje kada se pristojnost pogrešno protumači kao potencijal, pa počnete ulagati više nego što biste trebali”. Ako se u nekom odnosu stalno pitate gdje stojite, to je već odgovor sam po sebi. Prava prijateljstva ne ostavljaju dugotrajnu sumnju – ona donose jasnoću, sigurnost i uzajamnost.