Novalja: Tulumarimo po kiši i buri kada se naši gosti odmaraju

Stojim s druge strane šanka u klubu Aquarius na Zrću. Rekli bi po kafićima “s krive strane šanka”. Na krivoj je, dakako, onaj koji – toči.

Među konobarima sam, iz njihova kuta gledam mlade, većinom strance, koji pred nama plešu u transu. Ruke su gostima u zraku, a noge u bazenu. Tko su ljudi koji stoje iza scene najpoznatije hrvatske industrije klupske zabave? Ovo je njihov ured. Njih nitko ne spominje...
– Partijamo na poslu! – govore dečki. Sretni su. Vole to. Za njih raditi ovdje predstavlja ponos. Nisam čuo da se žale, štoviše, same anegdote...
– Osma mi je godina kako radim u klubu na Zrću. A prvi radni dan, u Aquariusu, e to ću pamtiti cijeli život – priča Neno Šarić (27).

Tek navukao novu košulju
Sunce na Zrću zalazi, gosti se razilaze, zvučnici gase. Popodnevni party je gotov, sljedeći opet kreće navečer... Neno s osmijehom ispraćuje goste pa nastavlja:
– Dakle, prvi radni dan... Tek sam navukao novu košulju, poslužio par pića, i eto mi slavnog gosta – Mario Balotelli (zločesti dečko nogometa, nap.a.) sjeo u VIP s djevojkom Rafaelom i kaže: “Three Sambukas!” – kaže.
– Ja na šank, pitam dečke: “Imamo nekakvu sambuke?” Kažu oni: “Naravno, talijanska žestica s mentolom.” I odnesem Balotelliju piće, nisam znao da se prije nego što se pije mora zapaliti upaljačem. Stavim mu na stol i odem.
Odlaže tacnu na stol, premješta se na mjesto u hladu, nastavlja:

– Ja mislio, to je to. No, Balotelli viče za mnom: “You must burn it!” Kako mi je tada bio slab engleski, bio sam uvjeren da naručuje energetsko piće koje se zove Burn. Pa mu kažem: “No Burn, no Burn!” A Balotelli inzistira: “Burn, burn”. Ja opet, klimam glavom, i kažem: “No Burn, we have only Red Bull...” Ovaj prasnuo u smijeh i rekao mi: “Ti si najveći idiot koji me poslužio u životu!” Dva dana kasnije došao Balotelli opet u Aquarius, bez djevojke te je po klubu tražio baš mene. Skupa smo dočekali jutro na šanku. Nosio sam piće samo sebi i njemu, a vikali smo “Burn, burn”. Ako tražite njegova najboljeg prijatelja u Hrvatskoj, taj sam! Pa gdje bih na poslu uspio provesti noć s Balotellijem? Voli me! – smije se. A kako je provoditi dane među polugolim djevojkama?, pitam.
– Zaručen sam. Ženim se uskoro. Ne gledam druge cure...
Za stol sjedaju i ostali zaposlenici kluba. Voditelj kluba Dean Labor, dugogodišnji DJ Mario Kovačić, Dijana Zadro Pujić, zadužena za marketing i financije, šef tehnike Valentino Beganović... Odahnuli su, u pauzi između dva partija. Dnevnog i noćnog. I tako svaki dan, cijelo ljeto...

– Zlatko, naš pizza–majstor, miljenik je stranih DJ–eva. Afrojack, taj svemirski popularan DJ, koji je čas u Miamiju, pa malo u Amsterdamu, Parizu, New Yorku, Ibizi..., čim sleti privatnim mlažnjakom u Zadru, viče: “Pizza!, Zlatko!” Probao je jednom komad i sad više ništa drugo ne jede, kaže – nema bolje od njegove! Drugi DJ, nizozemska zvijezda Fedde Le Grand, nakon nastupa silazi na ovaj šank pa sve časti Badelovom medicom. Samo viče “Honey drink!” – govori Labor.

Ča je ki čapal?
Ima li egzotičnih, zvjezdanih, želja?, pitam.
– Rijetko. No, jednom nam je jedan DJ tražio, pazi sad, “Tenisice Nike Air Max, br. 42 i par bijelih čarapa”. I što ćemo, moraš osigurati, pa smo išli u Zadar po tenisice... Ili neki traže šampanjac Axwell, sa zlatnim listićima. Ili sok od đumbira, vodu od kokosa... I mi nabavimo – sliježe ramenima te dodaje: – U pravilu, to traže ljudi koji su tek nedavno proslavili. Najpoznatiji su i najskromniji. Čovjek poznat po cijelom svijetu tu stane na šank i vrti runde domaće medice...
Dečko iz Zaprešića koji dogovara dolazak stranih zvijezda, Mario Kovačić, dodaje:

– Bio sam resident DJ ovdje 12 godina. Svaku večer puštao bih muziku pred 3000 ljudi, ispada da me uživo čulo više od dva milijuna ljudi... Znači mi to.
Ubacuje se Dijana:
– Da, slavan je naš Mario! Neki dan su mu dečki s benzinske u Novalji rekli: “A, ti si onaj žuti koji pušta muziku!...”
Smiju se, šale, žive skupa, konobari Neno, Dado, Ilija, Medi i Šo su i cimeri. Poznaju se godinama.

– Mi sm​​​​​​o tu velika obitelj. Gosti dođu i odu, sa svih strana svijeta, mnogi se i vrate, ali mi ostajemo. A kad kiša pada, ili bura tuče, e tome se veselimo, jer znači – slobodan dan. Tko tulumari po kiši? Mi! Tad je vrijeme da se i mi zabavimo. Roštiljamo, družimo se. Mi smo obitelj s, otprilike, stotinu članova...