Četvrti nastavak
Na otoku površine samo 59 četvornih kilometara živi gotovo 1,7 milijuna ljudi. Riječ je o Manhattanu, žili kucavici New Yorka i džungli na asfaltu s najljepšim siluetama nebodera na svijetu. No, nevjerojatno je da u takvom ljudskom mravinjaku postoje “tajne” ulice poput onih iz davnih vremena. Štoviše, tri su najpoznatije: Pomander Walk na Upper West Sideu, koja je zaštićeni nacionalni spomenik od restauracije 2008., potom Washington Mews pokraj Washington Square Parka i Sohoa te nedaleko od nje Patchin Place u West Villageu.
Povijesne kuće bile su štale
Među najljepšima je Pomander Walk, koja izgleda kao slatko englesko selo, a sagradio ju je 1921. vlasnik noćnih klubova Thomas J. Healy. Njegova prvotna ideja bila je da sagradi hotel, ali je malo “zaštekao” s novcem pa je sagradio 27 kućica u tudorskom stilu, specifičnom za Veliku Britaniju nakon Prvoga svjetskog rata.
To mjesto iz bajke zauzima cijeli blok između Broadwaya, West Enda te 94. i 95. ulice, a ime je dobilo po romantičnoj komediji Louisa N. Parkera, čija je radnja smještena u naselje s malim, starinskim kućicama poput Chiswicka u Londonu. Stanarima su (na žalost) dosadili posjetitelji i slučajni namjernici pa su se odlučili za privatnost te zatvorili vrata za javnost. No, svako malo organiziraju se turističke ture zahvaljujući kojima ipak možete zaviriti u ulicu iz davnine…
U “Downtownu” pak pitoreskni Washington Mews (između Pete avenije i University Placea) otvoren je danju za sve, a gotovo trećinu zauzimaju prostorije i uredi sveučilišta u New Yorku. U 18. stoljeću ta je ulica bila dio velike farme koju je posjedovao kapetan Robert Richard Randall, a nakon njegove smrti ostale su štale u kojima su rasna grla držali stanari obližnjih ulica. Štale su s vremenom zamijenile kuće, konje ljudi, a pedesetih godina 20. stoljeća tamo su živjeli brojni umjetnici: Paul Manship, Gaston Lachaise i Gertrude Vanderbilt Whitney.
I u Patchin Place, na 10. ulici i Greenwich aveniji, živjeli su umjetnici poput pisaca Theodorea Dreisera, Johna Reeda I E. E. Cummingsa. To je najmanja “ulica iz prošlosti”, sa samo deset ciglenih trokatnica i samo jednim ulazom. Ime je dobila po Aaronu Patchinu kojem je tast Samuel Milligan početkom 19. stoljeća darovao to imanje, a kad je 1920. zadnji potomak obitelji Patchin prodao ulicu, novi vlasnici dotadašnje su kuće prenamijenili u male apartmane.
Zahvaljujući bivšem gradonačelniku Edu Kochu, Patchin Place 1969. postalo je jedan od newyorških spomenika, a ulicu još i danas obasjavaju plinske lampe iz 19. st. Zanimljivo je da su nekadašnju umjetničku koloniju zamijenili psihoterapeuti: uz 35 stanara danas se tamo nalazi čak 15 terapeutskih ordinacija.
Soba sa 197 kubika zemlje
Možda ne bi bila neobična instalacija od zemlje, ali kad je stan od 335 četvornih metara zatrpan zemljom, i to još u srcu Sohoa, u kojem unajmljivanje takvog životnog prostora stoji oko deset tisuća dolara mjesečno (69 tisuća kuna), onda je to vrlo čudno. No, američkom umjetniku Walteru De Mariji nije bilo ništa čudno kada je 1977. postavio Zemljanu sobu (Earth Room), za koju mu je trebalo čak 197 kubičnih metara zemlje.
No, tu i takvu instalaciju nije lako održavati: kustosi svakodnevno zalijevaju zemlju, da se ne bi uskovitlala prašina, a često se “bore” i s gljivama koje izniknu iz “prljavštine”. Ironično je što je De Maria, koji je preminuo prije gotovo pet godina, bio strogi protivnik snimanja svog remek-djela, tako da je fotografiranje zabranjeno.
Vrijednost Zemljane sobe procjenjuje se na milijun dolara, no nema baš zainteresiranih da je presele u neki drugi prostor. De Maria je njome želio upozoriti na povratak izvornosti i korijenu ljudskog postanka, kao i na mirnoću i miris zemlje u oprečnosti s bukom i mirisima zagađenih ulica New Yorka.
Tajne New Yorka (1) pročitajte ovdje
Tajne New Yorka (2) pročitajte ovdje
Tajne New Yorka (3) pročitajte ovdje