Suvremeni život za većinu izgleda kao niz kaotičnih dana koji se smjenjuju jedan za drugim, prepunih obaveza, zadataka koje treba obaviti, ljudi i mjesta koje treba vidjeti. U novom radu objavljenom u časopisu Behavioral Sciences znanstvenici iz Singapura analizirali su dosadašnja istraživanja i teorije te iznijeli novu zanimljivu tezu: Iznimno brz napredak ljudi kao vrste doveo je do toga da naša tijela i umovi više ne uspijevaju držati korak s okruženjem koje smo sami stvorili, piše Science Alert.
U središtu njihove pretpostavke nalazi se jednostavna ideja. Ljudi su evoluirali kako bi živjeli u malim skupinama poznatih ljudi i reagirali na neposredne, lako prepoznatljive prijetnje. Danas, međutim, živimo u golemim zajednicama, neprestano smo povezani s drugima i izloženi brojnim pritiscima koji se međusobno preklapaju te stvaraju pojačan osjećaj natjecanja. Istraživači smatraju da jednostavno nismo stvoreni za toliku količinu društvene interakcije i neprekidnog natjecanja.
Taj 'evolucijski nesklad' mogao bi pridonositi razvoju problema s fizičkim i mentalnim zdravljem, od pretilosti do anksioznosti, sugerira studija. 'Stres, usamljenost i anksioznost često se tretiraju kao osobni problemi ili posljedica načina života, ali oni bi mogli biti i odraz nesklada između okruženja u kojem ljudi danas žive i uvjeta za koje su se naši umovi i tijela evolucijski razvijali', kaže okolišna psihologinja Sarah Chan sa Singapurskog sveučilišta za tehnologiju i dizajn (SUTD). 'To znači da ne bismo trebali razmišljati samo o individualnoj otpornosti, nego i o načinu na koji su osmišljeni naši gradovi i zajednice', dodaje.
Istraživači smatraju da su naši instinktivni odgovori oblikovani tijekom stotina tisuća godina evolucije, ali da u suvremenom okruženju, koje se intenzivno promijenilo tijekom posljednjih nekoliko stoljeća, više ne funkcioniraju jednako dobro. Primjerice, prije pojave interneta bilo je mnogo lakše razumjeti vlastiti položaj unutar društvene skupine. Danas se neprestano uspoređujemo s dugim popisima prijatelja, rođaka, slavnih osoba i potpunih stranaca. S jedne strane nalaze se okolnosti s kojima smo evolucijski naučili živjeti, a s druge ono s čime se danas svakodnevno suočavamo. 'Natjecanje nije ništa novo, ali suvremeni život može stvoriti osjećaj da ono nikada ne prestaje', kaže psiholog Jose Yong sa Sveučilišta James Cook u Singapuru. 'Evolucijska perspektiva može pomoći objasniti zašto se neki ljudi snažno uspoređuju s drugima u strahu da zaostaju, čak i kada ti signali dolaze od stranaca ili s ekrana, a ne iz male društvene skupine.'
Brojne druge globalne krize, poput klimatskih promjena, ratova ili pandemija, ali i razvoja umjetne inteligencije povećavaju osjećaj kaosa. Istraživači takvo istodobno preklapanje brojnih kriza opisuju pojmom 'polikriza'. Planetarni šokovi i psihosocijalne posljedice su povezani i međusobno se pojačavaju. 'Primjerice, rast troškova života i povećavanje gospodarske nejednakosti, dodatno pogoršani financijskim krizama i događajima poput pandemije povećavaju osjećaj financijske nesigurnosti i nesigurnosti društvenog statusa. To može dovesti do izgaranja, smanjenja prosocijalnog ponašanja i novih oblika nesigurnosti, stvarajući povratne petlje koje dodatno pojačavaju društvenu kompetitivnost te pridonose gospodarskoj stagnaciji ili padu', smatraju znanstvenici.
I ranija istraživanja dolazila su do sličnih zaključaka. Neka su sugerirala da život u prenapučenim urbanim sredinama može u našem tijelu stvarati osjećaj kao da smo neprestano izloženi prijetnji. Istraživači su svoj koncept nazvali Hipotezom društvenog evolucijskog nesklada i kompeticije, odnosno SEMCH (Social Evolutionary Mismatch and Competition Hypothesis). Smatraju da bi bolje razumijevanje tog fenomena moglo pomoći u suočavanju s nekim 'modernim' psihološkim problemima. Njihove zaključke, kažu, moglo bi se iskoristiti pri projektiranju gradova i urbanih područja. Prostore je moguće osmisliti tako da djeluju manje prenapučeno i manje opterećujuće. Više zelenih površina jedan je od prvih koraka. Isto vrijedi i za digitalno okruženje, ne da društvo odustane od digitalnog napretka, već bi internet platforme trebalo osmišljavati tako da smanjuju osjećaj natjecanja među ljudima, umjesto da ga dodatno potiču.