Na livadama, uz putove, po dvorištima, pašnjacima i rubovima poljskih međa raste biljka koju mnogi danas smatraju običnim korovom, a naše su je mame i bake itekako znale cijeniti. Trputac, poznat i kao bokvica ili trputec, jedna je od onih skromnih biljaka koje ne privlače pozornost raskošnim cvjetovima, ali iza jednostavnog izgleda kriju dugu povijest upotrebe. U Hrvatskoj je vrlo čest, a najčešće se spominju uskolisni trputac, latinskog naziva Plantago lanceolata, i širokolisni trputac, odnosno Plantago major.
Trputac je trajna zeljasta biljka, a uskolisni trputac prepoznaje se po dugim, kopljastim listovima s izraženim žilama. Širokolisni trputac ima šire, zaobljenije listove, ali se i on u narodnoj tradiciji koristio na slične načine. Uskolisni trputac može narasti do četrdesetak centimetara, a cvate tijekom ljeta. Listovi se za ljekovite svrhe najčešće beru od svibnja do kolovoza, dok su mladi listovi za jelo najbolji u proljeće, prije nego što postanu tvrđi i gorkasti.
U narodnoj medicini trputac je ponajviše poznat kao biljka za dišne puteve. Od njegovih se listova tradicionalno priprema čaj ili sirup koji se koristi kod nadraženog grla, suhog kašlja i prehlade. Naše bake dobro su znale i za njegovu vanjsku upotrebu. Svježi, oprani list trputca često se stavljao na manju ogrebotinu, ubod kukca ili nadraženu kožu. U starim kućnim receptima list bi se zgnječio ili malo protrljalo među prstima kako bi pustio sok, a zatim prislonio na mjesto uboda. Suvremena stručna izvješća također bilježe tradicionalnu upotrebu svježih usitnjenih listova kod iritacija kože i uboda kukaca, no kod ozbiljnih rana, infekcija ili alergijskih reakcija uvijek je potreban liječnički savjet.
Najpoznatiji domaći pripravak svakako je sirup od trputca. U narodnoj verziji najčešće se priprema tako da se oprani listovi slažu u staklenku sa šećerom ili medom, ostave na toplom i tamnom mjestu, a dobiveni se sirup poslije uzima u malim količinama kod kašlja. Drugi način je kuhanje čaja od osušenih listova. Važno je pritom naglasiti da biljni pripravci mogu biti pomoć kod blažih tegoba, ali ne zamjenjuju liječnički pregled, osobito ako kašalj traje dulje, ako se javlja temperatura, otežano disanje ili bol u prsima.
Trputac, međutim, nije samo biljka iz kućne ljekarne. Mladi listovi mogu se koristiti i u kuhinji. Mogu se dodati u proljetne salate, juhe, variva, zelene umake, smoothieje ili pripremiti poput špinata. Budući da stariji listovi mogu biti žilavi i gorkasti, najbolje je birati mlade, svježe listove, a kod starijih ukloniti tvrđe žile ili ih kratko blanširati. U kuhinji se trputac dobro slaže s drugim samoniklim proljetnim biljem, krumpirom, jajima, mladim sirom i maslinovim uljem. Od njega se može napraviti jednostavna krem juha, dodatak omletu, nadjev za pite ili zeleni namaz s češnjakom i orašastim plodovima. Sjemenke trputca također su jestive, mogu se kuhati ili samljeti i dodavati brašnu, iako se u našoj svakodnevnoj kuhinji mnogo rjeđe koriste od listova.
Kod branja vrijedi nekoliko važnih pravila. Trputac treba brati daleko od prometnica, prskanih površina, industrijskih zona i mjesta na kojima se šeću psi. Listovi se beru za suha vremena, najbolje prijepodne, nakon što se rosa osuši. Suše se u tankom sloju, u hladu i na prozračnom mjestu, kako bi zadržali što više boje i mirisa. Zanimljivo je i da je trputac dobra medonosna biljka. Iako ne daje mnogo nektara, pčelama pruža cvjetni prah, a budući da dugo cvate i masovno se pojavljuje na livadama, ima svoje mjesto i u prirodnom lancu prehrane. Jedna biljka uskolisnog trputca može dati velik broj sjemenki, zbog čega se lako širi i gotovo uvijek ponovno pronađe put do travnjaka i livada.
Toliko zdravlja u biljkama a mediji uporno promoviraju meso