Starenje sa sobom nosi mnoge promjene, a povremeni propusti u pamćenju često izazivaju zabrinutost. Iako su takve kognitivne promjene uglavnom normalan dio procesa starenja, pa nema razloga za paniku ako se ne možete sjetiti imena bivšeg učitelja vašeg djeteta, postoji jasna razlika između promjena povezanih s dobi i demencije. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od nekog oblika demencije boluje oko 90.000 osoba. Stručnjaci ističu da kognitivno oštećenje u jednom trenutku postaje nešto ozbiljnije.
"Magična granica koja nekoga prebacuje iz blagog kognitivnog oštećenja u demenciju jest trenutak kada jedno od tih oštećenja počne narušavati svakodnevno funkcioniranje. Za mene je to ključni dio definicije tranzicije u demenciju", objasnila je za HuffPost dr. Stephanie Nothelle, gerijatrica i izvanredna profesorica na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins. To bi moglo značiti da osoba više nije u stanju voziti automobil, gubi se na poznatim rutama ili ne može ispuniti poreznu prijavu nakon što je to desetljećima radila bez problema. Ako kognitivne promjene otežavaju obavljanje uobičajenih dnevnih aktivnosti, to je jasan znak za uzbunu.
Iako se demencija najčešće povezuje s kognitivnim poteškoćama, postoje i fizički simptomi koji su obično povezani s demencijom. Jedan od najranijih znakova, koji se s vremenom pogoršava, jesu problemi s hodanjem i održavanjem ravnoteže. "Sposobnost održavanja ravnoteže i glatkog hodanja zapravo zahtijeva ogromnu snagu mozga jer morate obraditi mnogo različitih informacija", napominje dr. Nothelle. Mozak mora istovremeno obraditi osjete iz stopala, vizualne podražaje iz okoline i brzo reagirati. Zbog toga su otežano hodanje, problemi s ravnotežom i učestali padovi mogući znak demencije. Novija istraživanja potvrđuju da sporiji hod može biti rani pokazatelj, a neke studije povezuju ga s nakupljanjem amiloidnih plakova u mozgu, što je karakteristika Alzheimerove bolesti. Treba napomenuti da ovi problemi mogu biti uzrokovani i drugim stanjima, poput artritisa.
Drugi najčešći oblik demencije je demencija Lewyjevih tjelešaca, koja obuhvaća i Parkinsonovu bolest, kaže dr. Jori Fleisher, izvanredna profesorica neuroloških znanosti na Sveučilištu Rush u Chicagu. Kod ovog oblika demencije mogu se primijetiti promjene u držanju tijela, povlačenje stopala po podu ili primjetno sporiji hod nego ranije. Iako je lako takve promjene pripisati starenju ili nepažnji, dr. Fleisher upozorava da je važno obratiti pažnju ako se radi o obrascu ponašanja. Uz to, promjene u spavanju također su važan znak na koji treba paziti. Osoba koja ih doživljava možda ih nije svjesna, ali ako primijetite da se vaš partner ili član obitelji noću puno kreće, udara, viče ili priča u snu, važno je obavijestiti liječnički tim. To može biti takozvani poremećaj ponašanja u REM fazi sna, koji se često može pojaviti godinama prije nego što osoba razvije Parkinsonovu bolest ili demenciju Lewyjevih tjelešaca.
Promjene u osjetu okusa i mirisa mogu biti posljedica mnogih stanja, ali neobjašnjive promjene mogu biti povezane i s demencijom. Slabljenje ili gubitak osjeta njuha može biti jedan od najranijih znakova Alzheimerove bolesti, pojavljujući se i do deset godina prije problema s pamćenjem, jer je mirisni režanj u mozgu jedan od prvih koji biva pogođen. "Ponekad osoba sama ne primijeti promjenu, ali bližnji komentiraju: 'Hej, nešto je gorjelo na štednjaku, a ti to nisi osjetio'", objašnjava dr. Fleisher. Još jedan znak su problemi s gutanjem. Kod osoba s demencijom hrana i piće mogu "otići u krivu cijev", što znači da hrana ili tekućina završe u dušniku i plućima. To može dovesti do infekcije poznate kao aspiracijska upala pluća, koja je relativno česta u kasnijim fazama demencije. Također, mogu se javiti problemi s kontrolom mjehura i zatvor, što također može biti rani znak Parkinsonove bolesti i srodnih stanja.
Može biti teško priznati zdravstvene probleme, posebno one kognitivne, ali izuzetno je važno to učiniti. Živimo u vremenu inovacija kada je riječ o liječenju demencije, a rana dijagnoza može biti moćan alat za pripremu za budućnost. Liječnici mogu provjeriti biomarkere u krvi ili leđnoj moždini kako bi utvrdili o kojoj se vrsti demencije radi i donijeli odluke o liječenju. Iako tretmani ne predstavljaju lijek, mogu pomoći u upravljanju bolešću. Rana dijagnoza omogućuje pojedincima i obiteljima da se najbolje pripreme. "Rano otkriće može biti od velike pomoći iz mnogo razloga, uključujući planiranje i mogućnost da imate pravo glasa o svojoj budućnosti", kaže dr. Nothelle. Ako se dijagnoza postavi rano, osoba često još uvijek može donositi odluke o svojoj skrbi, mjestu stanovanja ili financijama. "Koliko god znamo da je ovo zastrašujuće, dijagnoza, znanje i rano otkrivanje su moć", dodaje dr. Fleisher.
Bez obzira na to imate li neke od navedenih simptoma, postoje koraci koje možete poduzeti kako biste smanjili rizik od demencije ili usporili njezino napredovanje. Stručnjaci se slažu da je ključan zdrav način života. Kako biste smanjili šanse za razvoj demencije, preporučuje se uravnotežena prehrana, poput mediteranske ili MIND dijete, redovita tjelovježba, druženje s voljenima i upravljanje kroničnim stanjima poput dijabetesa, visokog krvnog tlaka i apneje u snu. Društvena angažiranost i mentalna aktivnost, kao što su čitanje, rješavanje zagonetki i učenje novih vještina, također se preporučuju za održavanje zdravlja mozga. Iako stručnjaci predviđaju da će značajan postotak populacije razviti demenciju, postoje načini da se pripremite i smanjite rizik.