Svi mislimo da se prilikom pogled na krv onesvijeste samo oni koji su posebno osjetljivi, dok ostatak svijeta stoički podnosi svaku kap. A onda se dogodi nešto što će potpuno razbiti taj mit. Tako se liječnica Jordan Gaines Lewis, autorica na portalu Psychology Today, prisjetila svog prvog razreda srednje škole, jednog petka uoči događanjima prepunog školskog vikenda, kada je učionica bila puna sportskih dresova, navijačkog uzbuđenja i nemira prije završne školske priredbe. Nastavnik zdravstvenog odgoja pokušao je smiriti razred videom Crvenog križa o prvoj pomoći, ali usred snimke, čim se na ekranu pojavio prizor krvi iz rane na ruci, jedan od najvećih i najsnažnijih nogometaša u razredu srušio se sa stolice i ostao ležati na podu onesviješten.
Na prvi pogled to zvuči pretjerano: kako netko može pasti u nesvijest zbog prizora krvi, čak i ako nije prava? Međutim, liječnica objašnjava da takva reakcija može imati vrlo konkretno fiziološko objašnjenje i da nije nužno znak slabog želuca nego refleks koji je duboko povezan s načinom na koji naš živčani sustav štiti mozak. Onesvješćivanje pri pogledu na krv ima i svoje ime – vazovagalna sinkopa. Riječ je o situaciji u kojoj tijelo naglo 'prikoči', srce i krvne žile promijene ritam rada, tlak padne i mozak na trenutak dobije manje krvi i kisika nego što mu je potrebno.
U središtu priče je vagusni živac, jedan od glavnih živaca koji povezuje mozak i unutarnje organe. Kada se aktivira određeni dio u moždanom deblu, mogu se pokrenuti procesi koji usporavaju rad srca i smanjuju snagu njegovih kontrakcija, ili pak šire krvne žile i snižavaju krvni tlak. Ishod je sličan: tijelo vas 'spušta' u vodoravni položaj, često bez upozorenja, jer u ležećem položaju krv lakše dolazi do mozga. Zvuči zastrašujuće, ali u toj nelogičnosti ima logike. Kao da tijelo, prije nego što vi uopće shvatite što se događa, odradi potez koji najbrže vraća ravnotežu.
Autorica navodi i poznate znakove da takva epizoda dolazi: vrtoglavicu, šum ili zvonjavu u ušima, znojenje, slabost, tunelski vid i osjećaj da teško slažete riječi. Nakon toga slijedi pad, koji je najopasniji upravo zbog mogućih ozljeda, iako sama sinkopa često kratko traje. Zanimljivo je da okidač ne mora biti samo krv; dugotrajno stajanje, vrućina, glad, dehidracija, pa čak i jak stres ili intenzivne emocije mogu pokrenuti isti mehanizam. Postoje i primjeri masovnih emocija koje su u povijesti znale završiti nesvjesticama, poput euforije obožavatelja na koncertima The Beatlesa, što pokazuje koliko tijelo ponekad reagira 'na previše svega'.
Za većinu ljudi krv je tek prizor koji izaziva nelagodu, ali za neke je to snažan stresor, a istraživači vjeruju da svi u nekoj mjeri imamo refleks na prizor ozbiljne ozljede. Riječ je o evolucijskoj teoriji koja cijelu stvar čini još fascinantnijom: moguće je da je onesvješćivanje nekad imalo zaštitnu ulogu. Stručnjak dr. Fred Jaeger iz Cleveland Clinica objašnjava da bi u davnoj prošlosti pad u nesvijest mogao učiniti da napadaču izgledate kao da ste već mrtvi pa odustane od daljnjeg nasilja. Uz to, vjeruje se i da pad srčanog ritma i tlaka može pomoći usporavanju krvarenja ako je osoba doista ozlijeđena, iako nije do kraja razjašnjeno zbog čega su neki ljudi skloniji ovakvim epizodama odnosno je li riječ o genetici, hormonima ili kombinaciji raznih okidača
U svakom slučaju, poruka je ozbiljna i jasna: ako osjetite da vam se vrti, da vam se sužava vid ili da vas oblijeva hladan znoj, najbolje je odmah sjesti ili leći jer je to najbrži način da zaštitite glavu od pada i pomognete tijelu da se stabilizira. Ako se nesvjestice ponavljaju, događaju bez jasnog razloga ili su praćene drugim simptomima, vrijedi potražiti savjet liječnika, i t ne zato što je prizor krvi 'problem', nego zato što je sigurnost uvijek na prvom mjestu.