U današnjem društvu, u kojem je fizički izgled često na prvom mjestu, sve više ljudi osjeća pritisak da dostignu idealnu tjelesnu formu. Iako je većina čula za poremećaje u prehrani poput anoreksije i bulimije, manje je poznat, a sve prisutniji u društvu, poremećaj povezan s fizičkim izgledom koji nazivamo bigoreksija. Ovaj poremećaj, koji se naziva i mišićna dismorfija ili 'obrnuta anoreksija', karakterizira opsesivna želja za povećanjem mišićne mase, a prati ga osjećaj da tijelo nikada nije dovoljno mišićavo.
Bigoreksija je psihološki poremećaj koji pripada spektru tjelesne dismorfije. Najčešće pogađa muškarce, iako se može javiti i kod žena. Osobe koje pate od ovog poremećaja imaju iskrivljenu percepciju vlastitog tijela, vjeruju da su premršave ili nedovoljno razvijene, iako su često već izuzetno mišićave. Ova opsesija dovodi do pretjeranog vježbanja, restriktivnih dijeta i, u nekim slučajevima, zlouporabe steroida i drugih supstanci koje poboljšavaju performanse.
Uzroci bigoreksije nisu u potpunosti poznati, ali stručnjaci vjeruju da su kombinacija genetskih, psiholoških i društvenih čimbenika. Jedan od glavnih uzročnika je društveni pritisak. Naime, mediji i društvene mreže promoviraju ideal muževnosti koji podrazumijeva izraženu mišićavost, stvarajući nerealan standard fizičkog izgleda. Nadalje, razvoju ovog poremećaja mogu biti podložnije osobe s niskim samopouzdanjem koje su nesigurne u vezi sa svojim tijelom. Isto vrijedi i za ljude sklone perfekcionizmu. Uz sve to, postoje indicije da poremećaj može imati veze s neravnotežom neurotransmitera u mozgu, posebno serotonina i dopamina.
Bigoreksija može ozbiljno narušiti kvalitetu života, a neki od najčešćih simptoma uključuju pretjerano i opsesivno vježbanje, često na štetu zdravlja, stroge dijete s fokusom na visok unos proteina i minimalne masnoće, zlouporabu suplemenata, steroida i drugih sredstava za povećanje mišićne mase. Često je prisutan i osjećaj anksioznosti ili depresije kada se ne trenira, izbjegavanje društvenih događaja zbog osjećaja nezadovoljstva vlastitim tijelom te stalno provjeravanje u ogledalu ili opsesivno mjerenje mišićne mase.
Ako se bigoreksija ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući ozljede mišića, zglobova i kostiju uslijed pretreniranosti, probleme sa srcem zbog zlouporabe steroida, kao i probleme s bubrezima i jetrom. Tu su i psihičke posljedice, kao što je povećan rizik od anksioznosti, depresije i socijalne izolacije, kao i poremećaji u prehrani, kao što su ekstremne dijete koje mogu dovesti do nutritivnih deficita i metaboličkih problema.
Liječenje bigoreksije zahtijeva multidisciplinarni pristup, uključujući psihoterapiju, podršku obitelji i prijatelja, kao i eventualnu medicinsku intervenciju. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pokazala se kao jedna od najučinkovitijih metoda liječenja jer pomaže osobama da prepoznaju i promijene negativne obrasce mišljenja o vlastitom tijelu. U nekim slučajevima može biti potrebna i farmakoterapija, naročito ako su prisutni simptomi depresije i anksioznosti.
GALERIJA Imaju veliko srce i ljubav dijele sa svima: Ovih 14 pasmina najveće su pseće maze