Uhvati hlad – igra je koju vozači strastveno igraju svakog ljeta, tražeći pod koji će zid ili drvo ugurati svog metalnog ljubimca. Naš Renault Captur E–Tech Hybrid 145, gotovo sigurno, ovog ljeta je već sada prvih dana kolovoza u toj igri odnio ukupnu pobjedu. Hlada je taj posljednjih dvadesetak dana uhvatio više puta nego što ima konjskih snaga. Eto ga sad, tu u Ražancu, napokon malo na suncu, na povjetarcu podno Velebita, u mjestu gdje se na plažu ide "gore", a ne "dolje" kao inače.
U hladu je bio dosad, u ovih par tjedana na Večernjakovoj turističkoj patroli, na mjestima na kojima će malotko sve obići, a kamoli u tako kratkom periodu. Po znanim i malo znanim pozicijama na otocima i obalama. Prvih dana hlad je tražio po Premanturi, ali i ispred pulske Arene, za koju je Željko Pervan, duhovito kao i uvijek, znao reći:
– Sramotimo se ovdje s tom Arenom, pa dvije tisuće godina nitko ništa nije radio... Ljudi, trebalo bi na pulskoj Areni barem, ako ništa drugo, gore krov povući, pa barem staviti PVC prozore! Turisti to dolaze gledati, a sve tako zapušteno! Treba Arena biti lijepa, da je nova, da blista, a ne ovako... – šalio se Pervan.
Pod maslinama, za čiji ulje Istrijani svake godine, najviše na svijetu, ulaze u maslinarsku bibliju Floss Olei, skrivao se Captur i oko Vodnjana, Bala, Funtane... Prevozio je Captur i boce domaćeg maslinovog ulja sa Silbe. I nije se ništa prolilo!
U hladu je bio, iako je to gotovo nemoguće naći, i kraj Vele plaže u Baški. U Delnicama ispred Trona, u Vratima ispred Sky bara, pa i u – Brinju ispred kultnog Titanica u centru. Na trajektima koji su uplovljavali u Tkon, u Žigljen, u hladu ispod vjetrenjača u Medulinu, pa i na moto plaži u Karlobagu, kojeg domaći zovu – Bag. Hlad je tražio i među lozom žlahtine u Vrbniku, pod zvonikom crkve u Malinskoj, čiji župnik Marin svira bubnjeve turistima.
– Hitovi Iggy Popa i Talking Headsa su nam forte – govore članovi jedinog benda u Malinskoj, a kojem je ime, a kako neće, "Svećenikova djeca".
Bodove za pronalazak hlada Captur je sakupio i ispred kampa u Mošćeničkoj Dragi, pa gore iznad rijeke u Matuljima kod zvončara, visoko gore u Medveji, ali i ispred najvećeg drveta u Raklju, omiljenom mjestu Olivera Dragojevića.
Na Zrću nema velikog hlada, pa je tu Captur morao izgubiti koji bod. Dobio ga je i u Povljani, nedaleko pozornice na kojoj je neki dan nastupao Boris Rogoznica. A bio je, u Sukošanu, u hladu ispred njegove – kuće. Otac Domagoj najbolji je slikar u mjestu.
– Najbolji, jer sam i jedini – smije se tata Rogoznica.
Tempo Captura je brz, presto i prestissimo, čas je ovdje, čas je već ondje. Nema stajanja. I na tom putu Captur troši ispod 5 litara, čak mu je doseg i do 1.000 kilometara s jednim točenjem goriva. Lako se tako vozikati po obalama, tražiti masline i palme...