Današnji tinejdžeri rade više nego ikad, a mnogi imaju osjećaj kao da ne smiju ni na trenutak stati. Škola, treninzi, dodatne aktivnosti, društvene mreže, poruke koje stižu do kasno u noć i stalni pritisak da budu uspješni mogu ih dovesti do ozbiljne emocionalne iscrpljenosti. Pritom nije riječ samo o tremi prije testa ili stresu zbog jednog lošeg tjedna, nego o dugotrajnom osjećaju da je svaki dan borba, pišu stručnjaci za Cottonwood Psychology. Dobro je da roditelji to imaju na umu, pogotovo ovih dana kada je tempo još intenzivniji zbog skorog završetka školske godine.
Burnout kod adolescenata često se ne vidi na prvi pogled. Može se skrivati iza odličnih ocjena, savršene prisutnosti u školi ili rasporeda ispunjenog sportom, glazbom i natjecanjima. Roditelji i nastavnici ponekad primijete tek da je dijete razdražljivije, stalno umorno ili da više ne uživa u stvarima koje su ga donedavno veselile. U najjednostavnijem smislu, burnout je posljedica kroničnog i loše reguliranog stresa. Kod tinejdžera se može manifestirati kao iscrpljenost, osjećaj preplavljenosti, bezvoljnost, negativno razmišljanje o školi i aktivnostima te sve slabiji osjećaj da se mogu nositi s izazovima. Važno je naglasiti da burnout nije znak slabosti, nego upozorenje da su zahtjevi predugo bili veći od odmora i oporavka.
Škola za mnoge tinejdžere funkcionira poput posla, samo što su ocjene svojevrsne procjene učinka. No uz vidljivi dio pritiska, poput testova, zaključnih ocjena i očekivanja, postoji i onaj skriveni. To su dugi treninzi, putovanja na natjecanja, dodatne obveze, pomaganje kod kuće, čuvanje braće i sestara, honorarni posao ili stalna potreba da se održavaju prijateljstva i bude prisutan na društvenim mrežama. Posebno je važno znati da visoki uspjeh ne znači da je dijete dobro. Učenik može imati odličan prosjek, redovito dolaziti na sve obveze i izvana djelovati odgovorno, a iznutra biti potpuno iscrpljen. Upozoravajući znak nije uvijek pad ocjena, nego nestanak radosti, stalni osjećaj pritiska i dojam da nema prostora za predah.
Stres, burnout i depresiju nije uvijek lako razlikovati. Stres se često pojača tijekom zahtjevnog razdoblja, primjerice prije važnog ispita, ali se smanji kada pritisak prođe. Burnout traje tjednima ili mjesecima i ne nestaje nakon jednog slobodnog vikenda. Depresija pak šire zahvaća raspoloženje i može dovesti do gubitka interesa za gotovo sve dijelove života, ne samo za školu ili aktivnosti. Jedan od najčešćih začaranih krugova je onaj između umora, lošeg sna i ekrana. Poruke koje stižu kasno navečer, beskonačno skrolanje i navika da je mobitel uvijek uz krevet ometaju opuštanje mozga prije spavanja. Plavo svjetlo nije jedini problem; jednako je važno i to što sadržaj s ekrana stalno drži misli aktivnima. Posljedice su maglovita jutra, razdražljivost, slabija koncentracija i vikendi provedeni u nadoknađivanju sna.
Pomoći mogu male, realne promjene. Korisno je uvesti mirniji završetak dana, barem posljednjih pola sata prije spavanja učiniti predvidljivim, utišati obavijesti preko noći i mobitel puniti dalje od kreveta. Jutro može biti lakše ako počne dnevnim svjetlom, čašom vode i laganim pokretanjem tijela. Burnout se može odraziti i na tijelo. Glavobolje, bolovi u trbuhu, stisnuta čeljust, napeta ramena, promjene apetita ili česte prehlade mogu biti znak da je organizam predugo u stanju pripravnosti. Ne treba paničariti zbog jedne epizode, ali treba obratiti pozornost ako se isti simptomi ponavljaju nakon kasnih noći, napornih treninga ili emocionalno teških dana.
Razgovor s tinejdžerom najbolje je započeti mirno i bez velikih govora. Umjesto predavanja, bolje je pitati: 'Kako ti je energija ovaj tjedan?' ili 'Na ljestvici od 1 do 10, koliko si danas pod stresom?' Ako je odgovor visok, sljedeće pitanje može biti: 'Što bismo danas mogli promijeniti da bude barem malo lakše?' Najvažnije je da tinejdžer ne osjeti da je problem u njemu, nego da odrasli razumiju kako je opterećenje postalo preveliko. Burnout nije osobni neuspjeh, već znak neravnoteže između zahtjeva i oporavka. Ponekad je dovoljno smanjiti jednu obvezu, pomaknuti rok, ranije leći ili dogovoriti dan bez dodatnog pritiska. Mali koraci mogu vratiti osjećaj kontrole, a blaži tempo danas može sačuvati energiju za sutra.