Šanse da preživi bile su dva posto: Bila je trudna kad joj je puknula aorta, preživjela je zbog svoje djece

- U zoru, negdje oko pola šest tog 12. prosinca 2021., probudila me strahovita bol koja me presjekla u leđima, među lopaticama. Već pet dana ležala sam zbog korone koja me satrla i zbog koje sam jedva do wc-a mogla otići – počela je svoju priču 37-godišnja Bojana Bolarić.- Trgnula sam se, digla i počela manično hodati. Bol je bila razarajuća, nepodnošljiva. Nisam mogla disati. "Ukliještilo te", nagađao je suprug i savjetovao mi da uzmem neki paracetamol. Međutim, osjećala sam da to nema veze s kičmom i nazvala sam hitnu pomoć. Došli su jako brzo, za nekih sedam ili osam minuta. Izmjerili su mi kisik, a on je iznosio 72 ili 73, što je kriminalno loše. Kasnije sam saznala da treba biti 98%. Izmjerili su mi i tlak, a mjerili su ga na desnoj ruci i ondje mi je bio normalan, 125/80. Međutim, kasnije mi je kardiolog objasnio da su kod disekcije aorte tlakovi u rukama nejednaki, što se i pokazalo kad su mi u bolnici mjerili na lijevoj ruci gdje je iznosio 210/110 – priča Bojana Bolarić.

Već po izmjerenom kisiku rekli su joj da mora u bolnicu. Kako je uličica kraj jarunske tržnice poprilično uska a u uz rub još su i parkirani automobili, vozilo hitne nije moglo ući pa je sama othodala i do kraja ulice gdje je bilo parkirano. Sreća u nesreći da je to mogla jer tehničar je njenom suprugu rekao da je nevjerojatno već to što se u tom stanju spustila s kata u prizemlje. Hitna ju je odvezla u KBC Sestre milosrdnice, u Vinogradsku. - Odmah me primio dr. Nikola Bulj, pretpostavljam da je bio dežuran. Konzultirao se s kolegom koji je rekao da bi pretraga, mislim da se zove TEE pretraga i njome se mikrokamerom ulazi kroz usta, mogla biti jako riskantna. "Ako je posrijedi disekcija aorte, a kamerom se slučajno malo 'trkne', velik je rizik da se aorta time raspara do kraja", rekao je taj drugi doktor. No, dr. Bulj me polegao na bok i tom pretragom za samo par sekundi uvjerio se da je zaista došlo do disekcije aorte – prisjeća se gospođa Bojana. Smjesta su je odvezli na Rebro.

- Tamo me je medicinska sestra pitala želim li nekoga nazvati. Nisam u tom trenutku htjela ni s kim pričati, htjela sam da bol prestane i da mi što prije pomognu. Tada nisam znala da su mi davali samo dva posto šanse da ću preživjeti i da su mi taj telefonski poziv zapravo ponudili kako bih se oprostila sa svojim najbližima! - opisuje ovu nesvakidašnju situaciju. Gospođa Bojana je tada sedirana i dalje se više ne sjeća, no liječnici su u tom trenutku odlučili prvo spašavati bebu. Napravili su carski rez. Beba je imala 1900 grama i 40 centimetara, ali bila je bila plava, nedostajalo joj je kisika. Apgar 2. Kasnije se povećao, nakon što je sinčić bio na kisiku i u inkubatoru, sve do 3. siječnja kad je pušten iz bolnice. Odmah nakon što su napravili carski rez, na stolu su je operirali i sanirali aortu te joj ugradili tri mehanička zaliska. Ona je, naime, imala urođena samo dva. Sve je trajalo oko osam sati.

- Operirao me dr. Anić, autoritet u svom području. Imam golemi rez preko trupa, kao ciferšlus od prsa do kuka, te na preponi. Imam mehaničke zaliske, krpali su mi aortu, a prije toga izvadili bebu iz mene. Čudo je da smo preživjeli jer takvog slučaja nema u svijetu, kako mi je rekao doktor – smije se danas ova nevjerojatno vedra i hrabra žena. Međutim, neposredno nakon operacije danima je ležala u nekoj polukomi, na teškim sedativima jer tijelu je trebao potpuni oporavak.  - U nekoj polusvijesti bih se probudila, a kako sam bila intubirana a toga nisam bila svjesna, osjećala sam nešto u ustima i stalno to pokušavala vaditi, Zbog toga su mi vezali ruke. Ljudi svašta pričaju pa tako se neki i bune zbog toga, međutim, ja sam im zahvalna na tome jer bilo je ključno što tada nisam iščupala tubus – iskreno će. Posljednjih tjedan dana bolničkog oporavka s Rebra su je ponovno vratili u Vinogradsku, a konačno je iz bolnice izašla 4. siječnja 2022, dakle nakon skoro mjesec dana. Oporavak je bio jako težak.

- U bolnici su me znali na kolicima, s bocom kisika odvesti na treći kat da vidim svoju bebu u inkubatoru. Gledala sam ga i hvatao me očaj: kako ću se ja brinuti o tebi? Hvatala me depresija – priznaje. Kad su joj rekli da nakon bolnice mora na rehabilitaciju, buknuo je majčinski instinkt. - Kakva rehabilitacija, kad imam ovog Palčića?! On će biti moja rehabilitacija, sva moja sreća i ljubav. Obuzeo me neki novi respekt prema životu, neki blagoslov i osjetila sam kako smo to moje dijete i ja jedno drugo spasili. Nije dolazilo u obzir da sada idem na rehabilitaciju. Gledala sam to svoje dijete i u meni je rasla snaga, rekla sam si: Moja beba me izliječila, neće biti zakinut za motorički razvoj, sada ću usmjeriti vrijeme koje dolazi da se igramo i smijemo kako bi i kroz vježbanje koje mu treba, nadoknadio ta dva mjeseca preranog rođenja – opisuje ova hrabra majka. U tome je i uspjela. Iako se po dolasku kući tri mjeseca nije smjela naprezati iole više od odlaska na wc i natočiti si čašu vode, maleni je danas, u dobi od godine i tri mjeseca, on već šest mjeseci ne treba vježbice i razvija se potpuno u skladu sa svojom dobi. U tri mjeseca pomagali su joj suprug koji je uzeo godišnji odmor, majka i sestra pa i 12-godišnja kćer. Prvih godinu dana prema uputama kardiologa smjela je šetati najduže 45 minuta.

- Dr. Bulj mi je rekao: "Nema sličnog slučaja u svijetu da bih se mogao ravnati po njemu i zato ti moram sve zabraniti". Kad sam ljetos išla na more, nisam smjela plivati. Prije dva mjeseca rekao mi je: "Sad smiješ krug oko Jaruna", ali trening u teretani i dalje mi je zabranjen! - nabraja smijući se. Uzima, kaže, mali milijun tableta, redovito se kontrolira i nalazi su odlični. Svoju preslatku bebu koja sada ima već skoro 13 kilograma i dalje ne smije dizati previše, ali je sretna i punim plućima uživa sa svojom obitelji.

Kardiokirurg prof. Darko Anić potvrđuje kako je riječ o iznimno rijetkom slučaju, ali i da je KBC Zagreb centar koji za ovako teške slučajeve ima vrstan tim kardiologa, ginekologa, neonatologa i ostalih stručnjaka, što ga čini jednim od vodećih centara u regiji. – Pacijenti s desekcijom aorte svakim satom imaju jedan posto manje šanse, dakle ključna je brzina. Pacijenticu smo morali staviti na uređaj za vanjsku cirkulaciju krvi, a to je opasno za dijete. Srećom, trudnoća je već bila u odmaklom stadiju i ginekolozi su odlučili da je moguće porod – kazao nam je prof. Anić.

Izvorna priča objavljena je u ožujku 2023. godine

>>ŽENE KOJE INSPIRIRAJU: Više priča o ženama koje su inspirirale Hrvatsku pronađite OVDJE.