Amerikanka Lanna, koja trenutačno živi u Njemačkoj, pronašla je posao baristice na 20 sati tjedno kako bi zaradila dodatni novac i ostala potpuno zapanjena pravima i pogodnostima koje su joj ugovorom bile zajamčene. U Sjedinjenim Američkim Državama radnici na takvim poslovima tradicionalno imaju malo ili nimalo prava, pa je pretpostavila da će slična situacija biti i u Europi. Međutim, uvjeti koje je dobila natjerali su je da preispita sve u što je kao Amerikanka odrasla vjerujući, a njezina je priča brzo postala viralna i istaknula temeljne razlike u kulturi rada s dvije strane Atlantika.
Već sam proces zapošljavanja bio je potpuno drukčiji od onoga na što je navikla. Umjesto klasičnog razgovora za posao, njezin joj je budući šef rekao da će imati "probni dan", što joj je predstavljeno kao prilika da i sama vidi odgovara li joj posao, a ne samo kao način da poslodavac procijeni njezine vještine. Iako posao bariste nije visoko specijaliziran, američko tržište rada postalo je toliko konkurentno da su čak i ljudi s impresivnim životopisima navikli na odbijenice za početničke pozicije, pa je Lannino iskustvo za nju bilo pravo osvježenje.
@keylimelanna Idk how so many Americans are so accepting of the utter dumpster fire we are served by our system. Frozen water is a militaristic group of state thugs kidnapping people straight up and yall are fine w it as long as you have a life more comfy than others around you (still not even adequate bc you don’t know what a statistically good quality of life even is u just think yours is good bc it’s all you’ve ever lived GL w those yearly 5k deductibles so you can afford an exorbitantly expensive prescription that costs 10€ overseas without insurance bc you think s*cial!sm bad)
♬ original sound - Lanna
Prvo pitanje koje su joj postavili prilikom potpisivanja ugovora bilo je nešto što u SAD-u mnogima nije opcija ni nakon nekoliko mjeseci rada: "Kada želite iskoristiti dane godišnjeg odmora ove godine?" Ostala je zaprepaštena kada je doznala da, iako radi na pola radnog vremena, ima pravo na šest tjedana plaćenog godišnjeg odmora, što je u SAD-u gotovo nezamislivo. Za usporedbu, Biro za statistiku rada navodi da većina američkih radnika s punim radnim vremenom nakon godinu dana rada dobije u prosjeku tek 11 dana odmora, dok SAD ostaje jedina napredna ekonomija koja na saveznoj razini uopće ne jamči plaćeni godišnji odmor.
"Ali ono što me danas slomilo", rekla je u svojoj objavi, "bio je e-mail od šefa u kojem mi javlja da ne samo da imam pristup javnom zdravstvenom sustavu već sam ga obavezna koristiti." Za samo 80 eura mjesečno, Lanna može otići kod gotovo svakog liječnika kojeg želi, pod uvjetom da ima slobodan termin, i to besplatno ili uz vrlo malu doplatu. Jedini uvjet za korištenje njemačkog javnog zdravstvenog osiguranja, objasnila je, jest mjesečna zarada od najmanje 600 eura. "Navikla sam da posao s nepunim radnim vremenom ne donosi ništa. Navikla sam da javno zdravstvo praktički ne postoji", zaključila je.
U SAD-u najbliži ekvivalent javnom zdravstvu je Medicaid, program namijenjen građanima s izrazito niskim primanjima koji moraju ispuniti stroge imovinske kriterije. Primjerice, federalna granica siromaštva trenutno je postavljena na 15.650 dolara godišnje. Ako se Amerikanac ne kvalificira za Medicaid i nema zdravstveno osiguranje preko poslodavca, jedina opcija je plaćanje osiguranja kroz program "Affordable Care Act", što u prosjeku košta oko 540 dolara mjesečno. Čak i uz takvu policu, osiguranje ne pokriva sve medicinske troškove, pa pacijentima često ostaju golemi dodatni računi.
Više od zakona: Kultura rada i odmora
Stručnjaci i iseljenici potvrđuju da se ne radi samo o zakonskim razlikama, već i o duboko ukorijenjenim kulturnim normama. U Njemačkoj i većini Europe odmor se smatra ključnim za produktivnost i mentalno zdravlje, a radno vrijeme se strogo poštuje. Nasuprot tome, američka "hustle" kultura često slavi prekovremeni rad i stvara osjećaj krivnje zbog uzimanja slobodnih dana. To potvrđuju i ankete koje pokazuju da je 51 posto Europljana sretno svojom ravnotežom poslovnog i privatnog života, u usporedbi sa samo 34 posto Amerikanaca. Čak trećina američkih radnika priznaje da osjeća krivnju zbog korištenja godišnjeg odmora.
Iskustvo u Njemačkoj potaknulo je Lannu na duboko razmišljanje, a svoje je osjećaje sažela u emotivnoj poruci. "Osjećam se toliko bijesno i tužno što su nas naša vlada, društvo i mediji uvjerili da je način na koji živimo normalan. Ne razumijem kako toliko Amerikanaca može prihvaćati potpunu katastrofu od sustava koji nam je nametnut. Sve vam je u redu dok vam je život malo udobniji nego onima oko vas, iako ni takav život nije primjeren jer i ne znate što je statistički dobra kvaliteta života. Sretno vam bilo s onim godišnjim participacijama od pet tisuća dolara da biste mogli priuštiti preskupi lijek koji u inozemstvu bez osiguranja košta 10 eura, a sve zato što mislite da je socijalizam nešto loše."
vi koji pisete protiv clanka, argumentirajte sta je netocno, sta je izostavljeno...