Trebao je to biti rutinski lov na prodavače droge. Iz jezera u napuštenom kamenolomu, nakon što je tu informaciju policiji odala žena glavnog dilera na tom području, izvučena je nepropusna kutija s velikom količinom droge. No, ronioci su pri tome našli i odbačeni leš djeteta. Istraga ubrzo otkrije da se radi o tijelu sedmogodišnje djevojčice koja je netragom nestala prije punih 26 godina.
Detektivka Erika Foster učinit će sve da se nađe na čelu tima koji pokušava razriješiti taj stari zločin, a istraga je vodi nekim očekivanim, ali i nekim krajnje neočekivanim smjerovima te se na kocki nađe i njezin život. To je najkraće moguće prepričan okvir romana “Mutna voda” Roberta Bryndze (Znanje, urednica Danijela Žitković Rumbak, prijevod Predrag Mavar, 99 kuna), treći iz njegova serijala u kojem je upravo detektivka Erika Foster glavni lik. Nakon romana “Žene u ledu” i “Noćne grabežljivice” Bryndza ovdje nastavlja i priču o policajki koja se nosi s demonima vlastite prošlosti, mrtvim suprugom, također policajcem, koji je poginuo u akciji koju je ona vodila, a pronađeni kostur djeteta u njoj pokreće žal za vlastitim djetetom koje nije htjela roditi.
Ta je priča tek podloga “tvrdog” krimića o policijskoj istrazi u kojoj se sve čini nemogućim. Kako se uopće vratiti 26 godina u prošlost? Kako se nositi s ljudima koji su tada istraživali nestanak djevojčice i očito napravili kardinalne pogreške? Zanimljiv je to uvid u način rada policije, međuodnose, hijerarhiju. Autor se ne libi pokazati da u svakom timu, pa i onom pred kojim su najteži zadaci, ima onih koji nisu baš pametni, onih koji su lijeni, ogorčeni... Ti motivi i karakteri policajaca među najvrednijim su dijelovima ovog uzbudljivog romana jer brišu raširenu ideju o svemogućim braniteljima pravde. Oni ne postoje i ne mogu postojati jer su i oni samo ljudi.