Naš sunarodnjak Željko Barčan slavio je na ovogodišnjoj dodjeli Oscara – i to drugi put! Naime, 2015. godine ovaj majstor specijalnih efekata bio je dio tima koji je radio na Nolanovu "Interstellaru", a sada je bio nadzornik za vizualne efekte u novom "Avataru", koji nosi podnaslov "Vatra i pepeo".
U ugodnom razgovoru Hrvat podrijetlom iz Pitomače otkrio nam je kako se zainteresirao za specijalne efekte, kako je raditi sa svjetski facama poput Nolana te kako umjetna inteligencija utječe na njegov posao. Doznali smo i da ima velike planove za hrvatsku filmsku industriju, koja, kao što znamo, trenutačno nije u svom najboljem izdanju.
Čestitke na vašem drugom Oscaru! Kako ste se osjećali kada ste u ruke primili zlatni kipić?
Na početku uvijek volim istaknuti da to nije moj osobni Oscar, već Oscar koji pripada timu, a ja sam jedan od šest vođa tima za digitalne efekte. Osjećaj je bio sjajan. Uvijek je lijepo biti prepoznat u svom poslu; znati da nešto radite dobro, da ste na pravom putu i da su godine uložene u projekt nečemu vodile. Moram iskreno reći da nije bilo neke velike proslave, naravno tu smo večer slavili, ali idući dan u pet ujutro vratili smo se na posao.
Godine 2015. osvojili ste Oscara za "Interstellar". Jeste li očekivali ijednu od ovih nagrada?
Iako je bilo dosta drugih konkurenata u natjecanju, Oscara za vizualne efekte dobili su i prvi i drugi "Avatar", a evo sada i treći, pa smo to donekle mogli očekivati. S druge strane, Oscar za "Interstellar" bio je iznenađenje. U "Interstellaru" – za razliku od "Avatara", koji bez vizualnih efekata jednostavno ne postoji – vizualni efekti su u službi priče, ali nisu i u službi cijelog filma. Upravo zbog toga taj mi je Oscar veoma interesantan.
Možete li usporediti rad na ova dva filma?
Bilo je izuzetno drukčije. Christopher Nolan, koji je režirao "Interstellar", zaista je super lik, a radio sam s njim i na "Inceptionu" i "Dark Knightu". On je čovjek koji u dva ujutro dođe na set u odijelu, zakopčan do grla, ali svima donese piće. Vrlo je ugodna osoba za rad. Što se tiče samih vizualnih efekata i količine kadrova, u "Interstellaru" bilo ih je puno manje nego u "Avataru". Rekao bih da je bilo manje od tisuću kadrova vizualnih efekata, dok s druge strane, glavninu "Avatara" čine vizualni efekti, pa smo tu imali oko 3200 kadrova. Samim time i tim je bio puno veći, a film je zahtijevao i više istraživanja koja smo morali provesti prije kreiranja vizualnih efekata.
Kako se netko počne baviti specijalnim efektima? Kako je izgledao vaš profesionalni put?
Kao tinejdžer gledao sam "Zvjezdane staze", a 2001. izašao je prvi "Gospodar prstenova" i nisam si mogao pomoći a da ne mislim kako je to napravljeno. Tada sam počeo istraživati o vizualnim efektima, ali, naravno, u ranim dvijetisućitima internet nije bio ni blizu razini na kojoj je danas, a ja sam rodom iz Pitomače, malog mjesta koje dolazi sa svojim prednostima i nedostacima. U tom trenutku bilo je dosta teško shvatiti kako krenuti u tom smjeru, ali bio sam siguran da se želim baviti vizualnim efektima – za mene je to bila totalna magija i morao sam shvatiti kako taj svijet funkcionira. Tri generacije moje obitelji bavile su se obrtništvom, točnije bili su zlatari i urari, ali nikada nije postojao pritisak da se moram nastaviti baviti time. S jedne strane, razmišljao sam kako bi bilo lakše da ostanem u obiteljskom poslu, u koji se uključio moj brat, ali vrlo rano shvatio sam kako bih htio napraviti nešto svoje, a obitelj mi je uvijek pružala podršku u tome. Glavna frka je, zapravo, bilo to što nije postojala škola za ono čime se želim baviti. Završio sam gimnaziju u Virovitici, a zatim sam istraživao fakultete poput varaždinskog FOI-ja i zagrebačkog FER-a, ali to jednostavno nije bilo to. U Kanadi je, međutim, postojao Art Institute of Vancouver, koji je imao, recimo, probni program za vizualne efekte koji je nosio naziv VEDAP, Visual Effects and Digital Animation Program. Bila je to jedna od jeftinijih opcija fakulteta u to vrijeme, tata i brat pomogli su mi u financiranju, pa sam s 19 godina sjeo na avion i, evo, sada već 23 godine živim vani.
Radili ste u Los Angelesu, Engleskoj, Škotskoj, Indiji, sada ste na Novom Zelandu. Je li vas po svijetu vodio samo posao ili i neke privatne želje?
Nažalost, posao. Rekao bih da ovaj posao ima velik problem, a to je da je teško početi i, također, probiti se na sceni. Ja sam, međutim, imao sreće, pa sam se na faksu uspio, recimo, uvući u krugove profesora koji su radili na televizijskim serijalima poput "Kućanica" te s glumcima poput Gorana Višnjića, a oni su bili oduševljeni kada su shvatili da sam čovjek iz istočne Europe jer smo mi ondje prepoznati kao ljudi koji će se ubiti od posla, ali i napraviti nešto dobro. Na koncu, ti profesori povukli su me u projekt, za koji su me platili u tacosima i čipsu, pa sam umjesto animacija zeca koji skače okolo naokolo koje su imali drugi studenti, imao prave kadrove i sekvence, a na samom kraju dobio sam posao.
Da se vratim na vaše pitanje, jedan od mojih profesora, koji je radio na "Final Fantasyju", pričao mi je kako moram pronaći svoj krug ljudi, koji sam naposljetku pronašao preko njega. S tim ljudima radim već 23 godine. U ovom poslu jako je bitno da kliknete s ljudima s kojima radite jer ako s nekim sjedite u sobi 12 do 15 sati dnevno, morate im vjerovati, znati da su dobre osobe i da se možete osloniti na njih.
Možete li nam reći na kojim projektima trenutačno radite?
Trenutačno radim na live action verziji "Moane" te na još jednom projektu o kojem, nažalost, još ne smijem govoriti.
Nezaobilazna tema danas, u svakom pogledu, je umjetna inteligencija. Kako ona utječe na vaš posao?
AI jako utječe na ovu granu filmske industrije, međutim mislim da još uvijek ne može napraviti output koji će se moći održati na velikom ekranu. U posljednjih godinu dana, doduše ne toliko u mojoj firmi, AI se uvelike počeo koristiti i, nažalost, posljedica koju vidim jest da će količina ljudi koja je potrebna za postprodukciju vjerojatno opasti za, rekao bih, pedeset do šezdeset posto, što je strašno, a već je i počela padati. Trenutačno smo u periodu u kojem nećete izgubiti posao zbog AI-a, ali ćete izgubiti posao ako ne znate koristiti AI, no u idućih nekoliko godina to će se promijeniti. Ono što ljudi možda ne znaju jer nije toliko bilo po medijima jest da postoji tvrtka InterPositive, čiji je vlasnik Ben Affleck. To je, naime, AI tvrtka i sistem koji dodate u svoju produkciju, a koji apsorbira sve dnevno snimljene materijale kako bi poslije mogao početi generirati materijale na temelju toga. Netflix je, primjerice, nedavno kupio taj sustav tako da su ti alati postali dosta aktualni – oni postoje, tu su i ostat će, ali to definitivno nije nešto na što možemo samo odmahnuti rukom.
Već 23 godine živite u inozemstvu, planirate li dolazak u Hrvatsku u skorije vrijeme?
Svakako bih se htio vratiti kući. Ondje je moj brat, majka, koja je uvijek bila moj najveći navijač, a prošle godine tijekom projekta izgubio sam tatu, što je bilo dosta teško. Klinci će uskoro biti u dobi za faks, oboje žele upisati medicinu i možda to bude upravo u Hrvatskoj, a možda negdje drugdje u Europi. Također, mislim da naša filmska industrija nije u najboljem stanju i volio bih revitalizirati dio naše postprodukcije te dovesti velike projekte u Hrvatsku kako bi naši ljudi radili na tome. Već sam 2010. pokušao pokrenuti svoju tvrtku, no problem je bio taj što ljudi koji rade u Hrvatskoj uvijek žele otići van i raditi na velikim projektima, a moj je cilj da naši ljudi rade na hollywoodskim projektima bez odlaska u Hollywood, da ostanu doma, da su dobro plaćeni i da to nekamo vodi, da nova generacija može biti ponosna i da nema potrebu otići iz Hrvatske. Na koncu konca, da nisam imao potrebu, nikad ne bih otišao.