U Zagreb su se doselili prije sedam godina i odmah pokrenuli Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe. Popularni Zagreb.kom ove jeseni održan je šesti put.
Nažalost, od planiranih sedam dana, trajao je samo tri večeri. Grad Zagreb ovoj je manifestaciji, koja u svojoj kategoriji i nema prave konkurencije, ove godine drastično smanjio potporu.
Ksenofobija nesposobnih
To sasvim sigurno ima veze s pitanjem koje se najčešće postavlja organizatorima. Zagrebačka violinistica Susanna Yoko Henkel, umjetnička ravnateljica festivala, koja je u svoj dragi grad i najnoviju od svojih nekoliko domovina nedavno iz Berlina donijela i prestižnu diskografsku nagradu Echo, dakle ta naša sugrađanka i njezin suprug Dalio Despot svako malo pred nekim se moraju opravdavati i odgovarati na pitanje: zašto na njihovu festivalu ne svira više Hrvata?
Upravo se zato i ovaj tekst, umjesto finesama komornog muziciranja u glazbi različitih stilova od Beethovena do Šostakoviča, mora baviti istim pitanjem i upozoriti na u glazbi osobito nedoličnu ksenofobiju određenih struktura u Zagrebu, i to, nažalost, više glazbeničkih nego političkih. Iza te pojave kriju se zapravo zavist i osjećaj ugroženosti pojedinih krugova čiji monopoli na glazbenoj sceni nemaju veze s njihovim stvarnim umjetničkim mogućnostima i rezultatima ili su im, dapače, obrnuto proporcionalni. Srećom, tu su mlade snage koje pune HGZ i ne dijele virtuoze na naše i njihove.
Neće ovakav tekst pomoći festivalu čije je koncerte i ovaj put publika ispraćala ovacijama. Možda im stvori i nove neprilike. Ali, radi mentalnog zdravlja zagrebačke glazbene scene treba ponoviti ono što je preksinoć organizatorima izrekao sjajni izraelski violist Guy Ben-Ziony: "Ne odustajte, zbog vas sada svi moji kolege u svijetu znaju za Zagreb, ovaj vas grad treba".
Glazbenici ambasadori
Svatko od glazbenika koji su se okupili u Zagrebu s tri kontinenta, da bi pripremili i počastili nas jedinstvenim i neponovljivim izvedbama na međunarodnom (!), a ne narodnom festivalu komorne glazbe, postaje ambasador Hrvatske.
A nama samo od posljednje večeri trajno ostaju u pamćenju duet Rusa Borisa Brovcina i Susanne Yoko Henkel u Šostakovičevih Pet (lakih) komada. Opet nas je za klavirom oduševljavala i Letonka Lauma Skride. Lavovski dio programa ove je godine na violončelu iznijela Kineskinja Jing Zhao. A na samom kraju nije nas razočarala ni pijanistička diva iz Venezuele Gabriela Montero sudjelujući u pravom slavlju od izvedbe Dvorakova Kvinteta u A-duru, op. 81. Poštovanje i naklon!
B.Pofuk opet iskrivljuje činjenice kao i prošle i prije dvije godine člankom o ovom Festivalu u J.L. Sramotna je definicija ksenofobičnosti prema ovom festivalu dok drugi festivali u Zagrebu ne osječaju to i nikada od svojih gostiju glazbenika koji i svake godine dolaze u Zagreb nisu dobili dojam da ih netko mrzi..sredstva su svima smanjena u Zagrebu...No istina je da D.Despot i njegova žena nikada ne bi dobili u Njemačkoj 1 000 000 i više kuna koliko redovito traže u zahtjevima za Festival od ksenofobičnih gradskih struktura...i to za sedam koncerta komorne glazbe...I sada se čude i ljute što im te strukture ne daju milijun kuna...Uz to nema na festivalu više M. Leskovar koja je puno pridonijela osnutku i imenu festivala...Neka B.Pofuk bolje pita Despota zašto ...Priča kruži po gradu..Što se tiče mentalnog zdravlja uskoro ćemo u Zagrebu slušati novog umjetničkog ravnatelja Zagreb. solista zamislite stranca, dirigenta Kitajenka s Zag.filharmonijom, francuskog dirigenta u operi, Slovenku i Ukrajinca kao koncert-majstore u Missa Solemnis L.van Beethovena zamislite strance itd..I neče tražiti milijun kuna za festival jer to nigdje neće dobiti