– Dobro jutro! Kako si spavao? – pozdravio je Vrt velikog žutog mačka, koji se protezao na jutarnjem suncu.
Gledao ga je kako se proteže, podiže leđa, ispruža prvo prednje, a onda stražnje noge, i zijeva široko otvorenih usta.
Bio je to velik, lijep mačak, oker-žućkastog krzna, s tamnim tigrastim prugama na leđima, svadljivim zelenim očima i velikim kitnjastim repom koji se završavao crnim vrhom.
Živio je tu u kući i oko kuće kojoj je Vrt pripadao. Viđali su se svaki dan i razgovarali o svemu i svačemu.
Zbog tog velikog kitnjastog repa Vrt ga je i nazvao Rep.
– Slabo! Gotovo nikako! – mrzovoljno otpuhnu Rep.
– Zašto? Što je bilo? Što se dogodilo? – znatiželjno će Vrt.
– Upravo zato. Ništa se nije dogodilo – zamalo poviče mačak: – Čitavu noć sam bdio, bio na straži, čekao, čekao onoga bezobraznog miša, a on, kao da je znao, nije se pojavio.
– A zašto si ga čekao?
– Kako zašto? Pa da ga ščepam i dobro namlatim – Rep se čudi.
– Zašto? Što ti je učinio?
– Kako zašto? Zato što je miš.
– Kakve to sad ima veze? Što ti on smeta? – sada se čudi Vrt.
– Smeta mi. Smuca se tuda okolo, zabada nos svugdje gdje ne treba, ugrožava mi prostor, krade hranu.
– Krade hranu?! Pa ne jedete vi istu hranu. A i on je malen. Pa i ako nešto ostane od hrane, njemu su dovoljne samo mrvice. Sigurno nećeš zbog njega ostati gladan.
– Možda neću, ali svejedno. Ja njega ne trpim. Nervira me i vrebat ću ga, a kada ga uhvatim dobro ću ga isprepadati i istući, da se više nikada ne vrati.
– Moram priznati da te ne razumijem – zamišljeno vrti glavom Vrt. – Vidi koliki sam ja! Ima kod mene drveća, trave, cvijeća, raznog bilja, grmova, mrava, ptica, kukaca, vrabaca, skakavaca, leptira, a nedavno se ovdje doselio i bračni par kolibrija. Ovdje ima mjesta za sve. Možete lijepo živjeti ovdje i ti i on, da nitko nikome ne smeta.
– E ne možemo! – ljutito će Rep.
– A zašto ne bi mogli?
– Ne bi mogli zato što sam ja mačka, a on miš. Mi smo dva svijeta, dvije vrste, različiti soj, druga kultura, drugi običaji, sve drugo. Neka se vrati odakle je došao. Moj je zadatak da ga istjeram.
– Zadatak!? Tko ti je dao taj zadatak? – sa zanimanjem će Vrt.
– Nitko. To je tako. Tako je oduvijek bilo – pobjedonosno zaključi Rep.
– Ali ne mora tako od sada biti – lukavo nastavlja Vrt. – Ti ne obraćaj pažnju na njega, nemoj ga ganjati, pusti ga da živi u miru, a vidjet ćeš da ni on tebi neće smetati, niti raditi štetu.
– Ne znam. Ne znam je li to moguće! – zamišljeno će Rep. – Što će na to reći druge mačke?
– Pa, eto probaj. Budi ti prvi. Budi primjer drugim mačkama. Neka i one vide da je to moguće i da tako treba. Mi moramo omogućiti svima da žive zajedno u miru, da svatko živi svoj život, da radi, da se ne miješa u tuđi život. To što je netko drugačiji od tebe ne znači da je loš, da je lopov i prevarant. Pa ti u stvari i ne znaš kakav je taj miš. Probaj ga upoznati i vidjet ćeš da on i nije tako loš kakvim ga držiš. Ha! Evo prilike. Upravo dolazi.
Kroz žbunje i travu provirila je mala siva glavica s dva radoznala oka.
Počne se ubrzano kretati i vrtjeti repićem, a onda zastade kad spazi Repa. Ukočio se.
– Kamo ćeš ti? – narogušio se Rep.
– Dobar dan – ljubazno će miš. – Ja sam samo u prolazu. Idem potražiti nešto hrane. Samo prolazim. Odmah ću otići – spremio se već dati se u trk.
– Čekaj! Čekaj! – mirno će Vrt. – Neće ti ništa. Je li tako Rep? To je moj prijatelj. Hoće samo da se upoznate.
– Mrrrrrrrrr – ukosio je oči i ušiljio uši Rep.
– Eto vidiš. Probajte od danas živjeti u miru. Nitko nikoga ovdje ne ugrožava, ima mjesta i posla za sve. Ne morate biti prijatelji, ali ne morate biti ni neprijatelji. Slažeš li se?
– Naravno! Naravno da se slažem. Pa ja sam to oduvijek želio! Ne tražim svađu, želim živjeti u miru i na miru raditi. Ako me nitko ne bude smetao i proganjao, ja ću obavljati svoj posao brzo i revnosno, neću nikome smetati, ma, nećete me ni primjećivati.
– Bravo! Eto, i to smo riješili – zadovoljno odahne Vrt. – A sada se upoznajte. Ovo je Rep. Kako se ti zoveš?
– Drago mi je – radosno će miš. – Meni su zbog toga što stalno vrtim svoj repić dali ime Vrtirep.
Vrt i Rep se pogledaše, a onda glasno prasnuše u grohotan smijeh.