U Beogradu je u 88. godini preminuo Dejan Đurović, eminentni srpski glumac, spiker i voditelj čiji je rad ostavio neizbrisiv trag u medijskom prostoru bivše države. Vijest o njegovoj smrti objavljena je na društvenim mrežama, gdje su se brojni kolege, prijatelji i poštovatelji s tugom počeli opraštati od umjetnika koji je svojim jedinstvenim glasom i pojavom obilježio nekoliko desetljeća radija i televizije. "Glas mog djetinjstva je otišao u vječnost. Dejane, neka ti je vječna slava", samo je jedna od poruka koja svjedoči o dubokom tragu koji je ostavio na brojne slušatelje.
Njegov glas postao je dio kolektivnog sjećanja ponajviše zahvaljujući naraciji u čuvenoj znanstveno-obrazovnoj seriji "Opstanak". Svojim smirenim, autoritativnim i savršeno artikuliranim tonom Đurović je milijunima gledatelja približio tajne prirode, postavši sinonim za vrhunsku dikciju i ljepotu govora. Smatran je jednim od posljednjih "vitezova mikrofona" i mjerilom jezičnog standarda u medijima, a njegova sposobnost da svaku izgovorenu riječ učini važnom i skladnom ostaje nenadmašna. Njegov doprinos prepoznat je i kroz brojne nagrade, među kojima se ističe Nagrada za ljepotu govora "Radmila Vidak" koju je dobio 2016. godine.
Osim po radu na "Opstanku", mlađe generacije pamtit će ga po ulozi Čika Petronija u popularnoj dječjoj seriji "Neven". Međutim, Đurovićeva karijera bila je jednako impresivna i na radijskim valovima. Više od tri desetljeća vodio je kultnu emisiju "Dragstor ozbiljne muzike" na Radiju Beograd 202, kojom je na inovativan i pristupačan način popularizirao klasičnu glazbu među najširom publikom. Spikersku karijeru započeo je još krajem pedesetih godina na tada tek pokrenutom Drugom programu Radio Beograda, a dvadeset i pet godina bio je i zaštitno lice manifestacije "Radost Evrope".
Dejan Đurović rođen je u Beogradu sedmog studenog 1938. godine. Djetinjstvo je djelomično proveo u Marseilleu, gdje je završio osnovnu školu i naučio francuski jezik, dok je gimnaziju i Pozorišnu akademiju završio u Beogradu. Diplomirao je glumu 1963. u klasi profesora Mate Miloševića s čistom desetkom. Svoju prvu filmsku ulogu odigrao je u omnibus filmu "Subotom uveče" 1957. godine, a zapažene uloge ostvario je i u seriji iz vojničkog života "Kad sam bio vojnik", kao i u filmovima "Rafal u nebo", "Vetar je stao pred zoru" i "Mahovina na asfaltu" te seriji "Porodično blago".
Tijekom svoje bogate karijere, Đurović je ovjenčan brojnim priznanjima koja potvrđuju njegov status medijske ikone. Uz već spomenutu Nagradu "Radmila Vidak", 2004. godine dobio je "Zlatni mikrofon" Radio Beograda, a 2007. i Plaketu Jugoslavenske kinoteke za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti. Još 1983. godine uručena mu je Godišnja nagrada Radio-televizije Beograd za inovaciju u programu, upravo za emisiju "Dragstor ozbiljne muzike". Njegov talent prepoznat je i na Festivalu jugoslavenskog radija u Ohridu sredinom sedamdesetih, gdje je dobio nagradu za voditeljsku interpretaciju. Značajan uspjeh postigla je i njegova ploča ljubavne poezije "Poljubac je susret najveći na svetu", koja je prodana u zavidnoj nakladi.
Osim po profesionalnim uspjesima, Dejan Đurović bio je poznat i kao prvi suprug legendarne novinarke i televizijskog lica Ruške Jakić. Ona je u svojim javnim istupima često s velikom toplinom govorila o njihovoj ljubavi iz mladosti, ističući kako je on bio njezina prva i najveća ljubav. "On je bio glumac, vodio je dugo 'Dragstor ozbiljne muzike' i igrao je u čuvenom filmu 'Subotom uveče'. Dejan je radio na Radio Beogradu i ja nisam znala da netko stalno ide iza mene, ali on nije imao hrabrosti da mi priđe", ispričala je jednom prilikom, opisujući ga kao čovjeka nevjerojatnih manira i obrazovanja. Odlaskom Dejana Đurovića kulturna scena regije izgubila je velikog umjetnika, no njegov glas ostat će zauvijek urezan u sjećanje generacija koje su uz njega otkrivale svijet.
Da li su nama u Hrvatskoj uopće potrebne ovake vijesti.Pišete o čovjeku o kojem stariji Hrvati nemaju pojma tko je,a za mlađu generaciju da i ne pričamo