U Münchenu je u 945 godini preminuo Alexander Kluge, svestrani umjetnik i mislilac. Vijest o njegovoj smrti potvrdila je njegova izdavačka kuća Suhrkamp Verlag, navodeći da je preminuo u srijedu, 25. ožujka. Kluge je bio redatelj, pisac, intelektualac, producent i filozof, posljednji živući izdanak slavne Frankfurtske škole, a njegov utjecaj na generacije filmaša nemjerljiv je.
Rođen 1932. godine u Halberstadtu, gradu čije je savezničko bombardiranje u travnju 1945. preživio kao dječak, Kluge je isprva krenuo putem prava, studirajući, uz pravne znanosti, povijest i glazbu. Ključni trenutak u njegovu životu bio je dolazak na frankfurtski Institut za socijalna istraživanja, gdje je radio kao pravni savjetnik i upoznao svog mentora, filozofa Theodora W. Adorna. Njihov odnos bio je toliko blizak da ga je, prema riječima suradnika Oskara Negta, Adorno smatrao svojim "omiljenim sinom". Upravo ga je Adorno potaknuo da se okrene filmu, upoznavši ga s legendarnim redateljem Fritzom Langom, kojem je Kluge asistirao na snimanju filma "Tigar iz Eshnapura", što je bio njegov ulazak u svijet kinematografije.
Kluge je postao jedan od glavnih arhitekata revolucije u njemačkom filmu. Bio je jedan od 26 potpisnika povijesnog Manifesta iz Oberhausena 1962. godine, kojim je skupina mladih autora proglasila "smrt starog filma" ("Papas Kino ist tot") i zatražila stvaranje novog, autorskog filma oslobođenog komercijalnosti i plitke sentimentalnosti poslijeratnih filmova. Taj je manifest otvorio vrata Novom njemačkom filmu i omogućio umjetnički procvat redatelja koji su ga slijedili, poput Rainera Wernera Fassbindera, Wernera Herzoga i Wima Wendersa, zauvijek promijenivši lice ne samo njemačke, već i svjetske kinematografije.
Njegov dugometražni prvijenac, "Oproštaj od jučer" (Abschied von Gestern) iz 1966. godine, smatra se filmom koji je i službeno pokrenuo novi val. Priča o mladoj Židovki iz Istočne Njemačke koja se pokušava snaći na Zapadu, ispričana eksperimentalnim, nelinearnim stilom, donijela mu je Srebrnog lava na festivalu u Veneciji. Samo dvije godine kasnije, 1968., na istom je festivalu trijumfirao osvojivši Zlatnog lava za svoj film "Artisti pod cirkuskom kupolom: Nemoćni" (Die Artisten in der Zirkuskuppel: ratlos). Njegovi filmovi, koje je često nazivao filmskim esejima" bili su prepoznatljivi po kolažnoj strukturi, a kombinirao je igrane scene, dokumentarne snimke, arhivski materijal i filozofske tekstualne umetke.
Kluge bio je jednako plodan i cijenjen kao književnik, poznat po svojim kratkim pričama i djelima društvene kritike, za što je dobio najviše njemačke književne nagrade, uključujući prestižnu nagradu Georg Büchner. Zajedno s filozofom Oskarom Negtom napisao je kapitalno djelo "Javnost i iskustvo" (1972.), u kojem su razradili koncept proleterske javne sfere kao alternativu onoj buržoaskoj, dominantnoj u medijima.
Prepoznavši potencijal televizije, ali i njezine opasnosti, Kluge je 1987. godine osnovao vlastitu produkcijsku tvrtku DCTP. Njegov je cilj bio stvoriti "otoke kvalitete" unutar komercijalnih televizijskih programa. Uspio je u gotovo nemogućem, osigurati stalne termine na privatnim kanalima poput RTL-a i Sat.1 za svoje kulturne magazine i intervjue. Snimio je tisuće sati razgovora s vodećim svjetskim znanstvenicima, umjetnicima i misliocima, pretvarajući televiziju u platformu za intelektualni dijalog i time dokazujući da visoka kultura može pronaći svoje mjesto i u najkomercijalnijim medijima.
Čak ni u dubokoj starosti Kluge nije mirovao. Godine 2008. predstavio je monumentalni, više od devet sati dug film "Vijesti iz ideološke antike: Marx – Eisenstein – Kapital", a njegov posljednji projekt, vizualni esej "Primitivna raznolikost" iz 2025., bavio se umjetnom inteligencijom i budućnošću pokretnih slika. Ostavio je neizbrisiv trag te je, kako je u oproštajnoj poruci istaknuo Berlinski filmski festival, "svojom strašću za filmom, kritičkim mišljenjem i snažnim pripovijedanjem oblikovao njemački film i nadahnuo generacije filmaša".