Kolumna

Umjetnička veličina glazbenih događaja nikada se nije mjerila niti će se mjeriti masovnošću konzumenata

Foto: Dražen Šokčević/HNK IVAN pl. ZAJC
Umjetnička veličina glazbenih događaja nikada se nije mjerila niti će se mjeriti masovnošću konzumenata
15.07.2025.
u 23:00
Sopranistica Gabrijela Deglin bila je uz tenora Marka Fortunata nezaboravna Jelena u trsatskom Parku heroja

ŽANASiget pod opsadom. Grad već sa svih strana gori, bitka tutnji i zveči, herojski pokliči miješaju se s jaucima posječenih i umirućih na obje strane. U jednoj od odaja napadnute tvrđave zapovjednikova kći, ljepotica pred udajom, pjeva sjetnu popijevku: "Cvate ruža rumena posred vrta bajna... Oj, ti ružo, ružice, tko će ubrat tebe? Čije li će ručice tobom kitit sebe? Doć će junak mlađani, ubrat će te jednom: moj će vrt se krašani tugom odjet lednom."

Da, jezik je arhaičan, poneka je riječ sklepana da se uklopi u rimu, sve u skladu s manirima vremena u kojem je Hugo Badalić sastavljao libreto za operu "Nikola Šubić Zrinski" Ivana pl. Zajca. Ali zato je Zajčeva glazba nadvremenski nježna i lijepa. U glazbeno-dramskoj predstavi "U Parku heroja", igranoj prošlog tjedna tri puta na Riječkim ljetnim noćima, u trsatskom Parku heroja, bila je ta romanca osobito dirljiva kada ju je sopranistica Gabrijela Deglin pjevala u aranžmanu suautora i dirigenta predstave Karla Hubaka samo uz pratnju jednog violončela.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.