Tko voli moju poeziju, taj je moj zavičaj!

Na današnji dan prije devedeset i pet godina na otoku Zlarinu rođena je hrvatska pjesnikinja Vesna Parun. Za života, a umrla je u Stubičkim Toplicama u listopadu 2000. u osamdeset i devetoj godini života, objavila je devedesetak knjiga. Posljednjih godina života najčešće je objavljivala u vlastitoj nakladi, jer nije imala snage ni takta za filistarsko pregovaranje i dogovaranje s izdavačima, urednicima, lektorima, redaktorima... Na žalost, nakon njene smrti, u Hrvatskoj nije izašla niti jedna knjiga njenih pjesama niti proza. Nije u Hrvatskoj, ali jest u Srbiji u kojoj je Vesna Parun uživala veliki ugled. Tako je Književna općina Vršac objavila kratki izbor iz njene poezije jer je Vesna 2000. dobila Europsku nagradu poezije.

O Vesni Parun izašla je i knjiga u Bugarskoj. Katia Zografova objavila je "Bugarsku odiseju Vesne Parun", kroniku Vesnine dramatične bugarske dionice života koja je završena ulaskom sovjetskih trupa u Čehoslovačku. Nedavno je i mladi znanstvenik Tin Lemac objavio opsežnu studiju "Autorsko, povijesno, mitsko (pjesnički diskurz Vesne Parun - teorija i interpretacija)" u nakladi Biakove. Davor Šalat ustvrdio je da je Vesna Parun u Lemcu konačno dobila cjelovitog interpretatora. I Hrvatski državni arhiv je objavio vrijedno djelo Marijana Bosnara koje se bavi arhivskim fondom o Vesni Parun. Branko Pejnović je uz Danila Šerbedžiju snimio dokumentarac o Vesni Parun "Ti koja imaš nevinije ruke", dok je za promicanje Vesnina pjesništva puno napravila glumica Vesna Tominac Matačić predstavom "Ja koja imam nevinije ruke". Predstavu je režirao Ivan Leo Lemo, premijerno je izvedena još 2014., ali i dalje putuje po Hrvatskoj i stranim festivalima, pa je lani čak dvadeset i četiri puta bila izvedena na čuvenom Fringe festivalu u Edinburghu. Na žalost, neka dalmatinska mjesta itekako vezana za biografiju Vesne Parun još nisu ugostila ovu potresnu, ali vizualno i sadržajno snažnu inicijacijsku predstavu, kao stvorenu da je se izvodi pod vedrim otočnim nebom, na nekoj kamenoj pozornici gdje se čuju more i cvrčci.

Vesna Tominac Matačić otišla je nedavno i korak dalje pa je u izdanju Menarta objavila i kompaktnu ploču i to sa uglednim lutnjistom svjetske reputacije Edinom Karamazovim "Koralj vraćen moru". I ugledna skladateljica Sanja Drakulić uglazbila je veličanstvenu pjesmu Vesne Parun "Ressurectio 19993.". Tako djelo Vesne Parun bez akademskih davorija i snažnije državne potpore živi svoj osebujan život, baš kao neka stotinama godina stara maslina koja je izmještena od dnevnopolitičkih banalnosti u duhovnu vječnost. Prkosna Dalmatinka filmske ljepote, filozofičnih stihova i plemenitog puntarskog karaktera, danas je čak i prisutnija u javnosti nego za života. "Tko voli moju poeziju, taj je moj zavičaj", rekla je jednom Vesna Parun. Kako točno. I kako mudro.