Saga o američkom Divljem zapadu više od stoljeća fascinirala je cijeli svijet. Odjeci tog oduševljenja za prostore, mjesta, krajolike, ljude, stvarne događaje i mitove odrazili su se u mnogim umjetničkim formama. Ponajprije u literaturi, slikarstvu i ilustraciji, u počecima filma (Velika pljačka vlaka, Rađanje nacije), glazbi (sjetimo se country-glazbe), radijskim i televizijskim serijalima i konačno stripu.
Iako bismo očekivali, znajući genezu stripa u američkoj novinskoj kolijevci, kako će teme i priče s Divljeg zapada zauzeti značajno mjesto u prekomorskoj strip-produkciji od samog početka tog medija, to ipak nije bio slučaj. Priče s Divljeg zapada ambijentalno i ikonički bile su zastupljene u brojnim stripovima tijekom prvih desetljeća prošlog stoljeća, ali tek krajem tridesetih godina pojavili su se popularniji vestern strip-junaci: Usamljeni jahač, King kraljevskih planinaca, Tex Thorne, Bronco Bill, Red Ryder, nabrojimo samo nekolicinu, koji su polučili tek osrednji uspjeh kod čitatelja stripova u Americi.
Među njima najpopularniji je bio Usamljeni jahač, ponajprije zahvaljujući ogromnoj popularnosti koju je već imao prije početka stripa zahvaljujući vrlo slušanim radijskim emisijama od 1933. autora Freda Strikera. King Features želio je iskoristiti tu popularnost iz jednog medija i odlučio prenijeti junaka u strip, ali kao ni ostali onovremeni vesterni nije se približio popularnosti vodećim strip likovima drugih žanrova te distribucijske kuće.
Očaranost vestern tematikom u Europi je u međuvremenu samo rasla pa je u Italiji, Francuskoj, Belgiji, Velikoj Britaniji, ali i kod nas (podsjećamo na Starog Mačka, Trojicu u mraku) počela značajna domaća produkcija. Pokazat će se da su po mnogočemu ta ostvarenja bila originalnija, kvalitetnija i zanimljivija od američke produkcije.
U drugoj polovini četrdesetih iza Drugog svjetskog rata, kad se izmrcvareno čovječanstvo opet vraćalo normalnom životu, publika je tražila laganu razonodu pa su i vesterni, posebno kao vrsta zabavnog filma i televizijskih serijala, doživjeli svoje "zlatno doba". Western je bio hrana za mase gladne zabave i razonode. Jedan od kauboja koji je uživao veliku popularnost u to doba bio je Cisco Kid. Zamišljen u mašti plodnog spisatelja O. Henryja 1907. godine u jednoj kratkoj priči, The Caballero's Way, lik meksičkog jahača, postao je ikona američke kulture zahvaljujući brojnim pojavljivanjima u filmovima, televizijskim serijama i strip-izdanjima. Nakon niza filmova u kojima su se u naslovnoj ulozi izmijenili brojni glumci, početkom pedesetih emitirana je televizijska serija s Duncanom Redondom kao Cisco Kidom i Leom Carillom u ulozi njegova smiješnog pratitelja Pancha. Na valu popularnosti Cisca Kida i Pancha u televizijskom serijalu (1950. – 1956.) King Features to je odlučio iskoristiti i tržištu ponuditi vestern strip s tim junacima.
Scenarije je zadužio jedan od Kingovih namještenika Rod Reed, a crtanje je povjereno Argentincu Joseu Luisu Salinasu (1908. – 1985.). Salinas je bio samouk, nije učio crtanje, osim obveznih predmeta u prve tri godine srednje škole. Još kao mladić kratko je radio u oglašavanju. Godine 1936. objavio je svoj prvi strip u časopisu Patoruzú. Salinas je s izvanrednom predanošću crtao i pisao ilustriranu seriju "Hernán el Corsario".
Zatim ga je časopis El Hogar (1937.) pozvao da stvori tjednu stranicu pod nazivom Veliki pustolovni romani, gdje je adaptirao autore poput Alexandrea Dumasa, H. Ridera Haggarda, barunice Orczy, Emilija Salgarija i drugih.
Godine 1941., putem Percyja Fostera, predstavnika King Features Syndicatea u Argentini, poslao je uzorke svojih radova s ciljem stvaranja stripa za svjetsku distribuciju. Agencija je bila vrlo zadovoljna njegovim radom, ali zbog nadolazećeg ulaska Sjedinjenih Država u Drugi svjetski rat odustala je od narudžbe serija koje se nisu mogle prodati. Nakon završetka rata, u rujnu 1949., Salinas se vratio u agenciju s uzorcima svojih radova, uključujući Hernána El Corsarija i druge adaptacije. U studenom iste godine angažiran je i preselio se u New York. U početku se bavio manjim ilustracijama, ali kasnije je dobio narudžbu za izradu stripa Cisco Kid, za koji je scenarij napisao Rod Reed. Međutim, devet mjeseci kasnije Salinas se odlučio vratiti u Argentinu kako bi spriječio da njegov sin Alberto bude regrutiran u vojsku i poslan u rat u Koreji. Agencija je pristala dopustiti Salinasu da radi iz svoje zemlje. Rod Reed mu je slao scenarije, a Salinas je dnevne pasice stripa redovito slao u središnjicu Kinga u New Yorku. I tako sljedećih 18 godina, od 15. siječnja 1951. do 10. kolovoza 1968.
Strip je odmah objavljen u više od 300 novina. Izlazio je isključivo u dnevnim pasicama, iako postoje naznake da se planiralo i nedjeljno izdanje koje nikad nije realizirano.
Cisco Kid je Meksikanac, na izmaku devetnaestog stoljeća u Novom Meksiku protivnik je svih zlikovaca, nasilnika i prevaranata, uvijek na strani pravde i dobra. Po uzoru na Duncana Redonda, televizijskog Cisca Kida, atletske je građe, odjeven u urednu crnu odoru s izvezenim ornamentima na prsima i nadlakticama, pripijenih hlača, s visokim čizmama i velikim sombrerom. Iz pustolovine u pustolovinu Cisco je u pratnji svog vjernog prijatelja, smiješnog debeljuškastog i nespretnog ali poduzetnog Pancha, i oni postaju simboli istine i pravde. Bilo je dovoljno dobro baratati lasom, imati čvrste mišiće, spretno manevrirati, precizno koristiti revolver i bezuvjetno biti virtuoz u sedlu. Takav je bio Cisco Kid. Pucao je bez premišljanja, ali rijetko kada prvi. Gotovo uvijek u samoobrani i, jasno, za stvar pravde. Pancho je tu bio zadužen za humorističnu stranu priča.
Strip je imao zanimljive priče, ali pitke jednostavne naracije, s elementima pretjerivanja, na granici s komičnim, puno hinjene romantike i iskonstruiranog pomalo teatralnog junaštva. Priče su jasne, potpuno razumljive i izdiferencirane po jednoj šabloni. S jedne strane zakon, personificiran u osobi glavnog junaka, a nasuprot njima konjokradice, pljačkaši, otimači stoke, napadači na poštanska kola, razbijači, ubojice i slični negativci. Tu su, naravno, i neizbježni Indijanci, redovito u sukobu s bijelim čovjekom.
Sve je to doneseno u karakterističnom ambijentu beskrajnih prerija, gudura i kanjona, u okviru slikovitih panorama Divljeg zapada, gdje uvijek ima i saloona, i lijepih pjevačica, i zatvora, i kartašnica, a sve to oplemenjeno je fantastičnom crtačkom sposobnošću i darom Jose-Luisa Salinasa. Strip Cisco Kid jedan je od najbolje crtanih djela koje se ikad pojavilo na stranicama novina.
Salinas je imao prirodan dar za crtanje čistim preciznim linijama, briljantnu tehniku sjenčanja šrafurom, bez redukcije u crtežima i apstrakcije, akademski realizam u punom sjaju i izrazu. U njegovim prizorima ništa nije statično, čak i krupni planovi s likovima imaju jednu finu dinamiku, perfekcionizam crteža, filigransku izvedbu i snažnu energiju u crtežu. Široki, zamašni kadrovi, nijanse sive postignute finim potezima pera rijetko su bile dostignute u svijetu stripa, a čija je kvaliteta jednaka onoj Hala Fostera i Alexa Raymonda.
Njegovi panoramski crteži, tako karakteristični u početnoj fazi Cisca Kida, su mala grafička remek-djela, jednostavno prelijepi za novinski strip. Osjećao je duboku naklonost prema životinjama i svojevrsnu opsesiju vojnim uniformama, temama kojima je pristupao i stvarao s istinskim entuzijazmom i integritetom. Konji i životinje općenito besprijekorno su prikazani u stripu, anatomski savršeno bez obzira bili u pokretu ili ne. Jednako kao i ljudi.
José Luis Salinas postao je autor s ogromnim međunarodnim priznanjima. Godine 1976. primio je nagradu Yellow Kid za svoja karijerna postignuća, najprestižniju nagradu na svijetu, na festivalu stripa Lucca XII. Imao je samo jednog učenika, svoga sina Alberta Salinasa, još jednog izvrsnog umjetnika koji je u dobroj mjeri naslijedio dar i vještinu svoga oca.
Kod nas je Cisco Kid doživio premijeru 1954. godine u Vjesnikovu Miki stripu. Poslije će niz godina redovito s pasicom u svakom broju izlaziti u Večernjim novostima beogradske Borbe. Poslije je objavljivan je u Strip romanima, EKS almanahu, Biblioteci Nostalgija i drugim izdanjima Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca.
Svojevremeno vrlo popularan, današnjim ljubiteljima stripa Cisco Kid je nepoznat. I sjećaju ga se tek stariji poznavatelji klasičnog novinskog stripa.