Zaboravili smo da naša osobna sloboda podrazumijeva slobodu onog pokraj nas. To znači ući u dijalog, podijeliti slobodu

Uz njegovo ime na Wikipediji ćete naći tekst da je on hrvatski dramatičar, romanopisac, pjesnik i scenarist. Svatko iz teatarskog svijeta, što uključuje i redovite posjetitelje kazališta, uz njegovo će vam ime redati naslove predstava, kako one kojima je autor tako i one u koje je unio svoj prepoznatljiv pečat sjajnog dramaturga. Ni sam, vjerojatno, ne zna koliko je nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta osvojio, kao i najvažnijih nagrada za nove drame u Hrvatskoj, tj. Nagrada “Marin Držić”.

Njegove drame bave se temama koje gledateljima doslovno želudac vežu u čvor. Takva je primjerice drama “Nestajanje”, koju je javnost upoznala kao odličnu radiodramu, a danas je zagrebačka kazališna publika može gledati na sceni HNK Zagreb, beogradska u čuvenom Ateljeu 212, a odnedavno i ljubljanska u Mestnom gledališču ljubljanskom. Nimalo čudno da je upravo taj naslov toliko prisutan u regiji, jer priča je to o naoko skladnoj obitelji čiji je pater familias ugledni znanstvenik, uzoran suprug i otac. No kroz pukotine života te obitelji, međuodnose onih koji zapravo sve znaju, ali šute, na vidjelo izlazi pravo lice tog čovjeka, seksualnog predatora koji ne samo da napada dječake, nego za žrtve bira one posebno ranjive, poput Marka, šestogodišnjeg dječaka oštećenog sluha. Njega u “Nestajanju” gledatelji sreću u odrasloj dobi, kada se moraju suočiti s unutrašnjim paklom u kojem je odrastalo to dijete i mukama mladog čovjeka koji je osoba koja nestaje.