Snježana Banović, autorica knjige eseja "Vila lutaka" o ženama u kazalištu koje je patrijarhat gurnuo u zaborav, dobitnica je Nagrade Višnje Machiedo koju dodjeljuje Hrvatski P.E.N. centar za književnu esejistiku, proglašeno je u četvrtak u Kući Arko.
Knjiga, koja se bavi ženama u kazalištu od 1850. do 1980. godina je "svojevrsna nacionalna, politička i feministička antologija naše (ne)kulture zaborava", rekla je članica upravnog odbora P.E.N.-a Sibila Petlevski, jer autorica Banović "raščlanjuje društveni, politički umjetnički kulturni okvir unutar kojega su one živjele i djelovale".
"U trinaest poglavlja knjige Snježana Banović otvara uvid u okolnosti profesionalnog djelovanja, života, i namjernog ili nenamjernog kulturnog zaborava velikih kazališnih umjetnica kraja 19. i početka 20. stoljeća. Biografije su povod da se osvijetli širi položaja žena u dominantnom muškom sustavu", dodala je Petlevski o knjizi koja je nastajala više od jednoga desetljeća, a koju odlikuje "lakoća i prohodnost esejističkoga stila" te "pedantan i precizan arhivski rad".
Naslov knjige "aludira na razmeđu bajkovitog, na kojemu su protagonisti poput vila, fantastičkih bića na daskama koje život znače, ali samo dok ih konzervativno društvo ne prizemlji i zarobi u lutkinoj kući patrijarhata i malograđanštine", ali i na "kuće od stakla" kroz koje se sve vidi, "ali iz njih pogled na van uvijek djeluje iskrivljeno", poručila je Petlevski.
Poziciju muške moći sve su junakinje "Vile lutaka" osjetile na svojoj koži kroz teško stečene karijere, a to se može primijeniti i na samu autoricu, "čija je kazališna karijera uvijek nosila pečat borbe na društvenoj sceni", poentira Petlevski o Banović, doktorici znanosti, redateljici, spisateljici, redovnoj profesorici na produkciji Akademije dramskih umjetnosti, redateljice pedesetak predstava, autorice mnogih predložaka, znanstvenih i stručnih tekstova iz područja teatrologije, uz mnoga druga postignuća i pozicije, a kojoj je ovo tek prva nagrada od osnovne škole.
Banović, koja je u kazališnome poslu četrdesetak godina, od kojih dvadesetak objavljuje radove, u govoru je rekla da nagradu posvećuje svojim ženama s kojima je dvadeset godina živjela. "Ova nagrada u sebi sadrži mnoge nagrade", kazala je, dodavši da je ovo kruna dugogodišnje suradnje između nje i urednice knjige Željke Turčinović.
O ženama o kojima piše, među kojima su Karolina Norweg, Lina Ody, Ivana Freisinger, Greta Kraus-Aranicki, Mila Mosinger-Popović, Nada Babić, Margita Dubajić, Mira Župan i druge, rekla je da je tajna njihovog djelovanja "da su djelovale usprkos" sustavima u kojima su živjele.
"Nijedna osim Mire Župan nije dobila nijednu nagradu, medijska slika o njima je bila nepostojeća ili vrlo mala", ističe Banović.
Napomenula je i da su mnoga od imena potpuno nepoznata i onima koji se kazalištem dugo bave, te je navela primjer jednoga od utemeljitelja hrvatskog kazališta Josipa Freudenreicha, čija je žena relativno nepoznata Karolina Norwig-Freudenreich.
"Ona ga je naučila bečkim situacijama, prilikama i autorima, a to nigdje nije zapisano, prvi put u ovoj knjizi. Ako je on jedan od otaca našega glumišta, ona je zasigurno majka", zaključila je Banović.
Nagradu Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo na hrvatskom jeziku P.E.N. dodjeljuje od 2013.