"Carstvo" Mihaela Frančića

Skulptura od taloga kave koja se raspada metafora je za imperij koji propada

Foto: PR
Skulptura od taloga kave koja se raspada metafora je za imperij koji propada
30.09.2025.
u 12:11
U petak, 3. listopada, u Kiosku, izložbenom prostoru zagrebačkog SC-a, bit će otvorena izložba "Carstvo" Mihaela Frančića. Riječ je o skulpturi koja propituje kako se carstva i urbane strukture grade na krhkim temeljima, a posjetitelji ju do 17. listopada mogu pogledati kroz staklene površine Kioska
Pogledaj originalni članak

Izložba Mihaela Frančića pod nazivom "Carstvo" bit će svečano otvorena u petak, 3. listopada, u 19 sati u Kiosku, izložbenom prostoru na istočnom ulazu u Studentski centar u Zagrebu. Izložba je otvorena do 17. listopada, a može se pogledati kroz staklene površine Kioska.

"Carstvo" Mihaela Frančića je skulptura od taloga kave koja propituje kako se carstva i urbane strukture grade na krhkim temeljima, a njezina fragilnost otvara metaforu moći i propadljivosti. Vertikalne forme prizivaju monumentalnost i urbane pejzaže, ali istodobno otkrivaju vlastitu lomljivost.

patuljasti div američke literature

'Ja sam alkoholičar. Ja sam ovisnik o drogama. Ja sam homoseksualac. Ja sam genij'

Truman Capote bio je književni fenomen čiji su oštar um i još oštriji jezik definirali jednu eru. Rođen je 30. rujna 1924., a literarno samoubojstvo doživio je 1975., kada je objavio mračne tajne svojih prijateljica iz američkoga visokog društva. Svi su ga se preko noći odrekli, jedna od njih počinila je samoubojstvo, a on je sljedećih dvadeset godina tonuo u ovisnost i nikada nije završio svoje kapitalno djelo...ili ga nismo pronašli?

Proces izrade jednako je važan kao i oblik: talog se suši, miješa s vezivima i lijeva u kalupe, pa svaki ostatak kave postaje opeka imaginarnog carstva. Tamna površina djeluje i kompaktno i porozno, a izdužene vertikale prizivaju megalomanske vizije urbanih sredina. Budući da je oblikovana od nekonvencionalnog, organskog i krhkog materijala, skulptura se s vremenom postupno raspada; tragovi trošenja i popravljanja upisuju se u njezinu strukturu, pa je možemo promatrati kao procesualan rad u kojem se samo raspadanje pretvara u novu fazu značenja – Carstvo se ne prikazuje kao stabilan spomenik, nego kao krhki konstrukt, metafora imperija koji neminovno propadaju.

Izlaganje u Kiosku SC donosi novu dimenziju ovog rada jer po prvi put skulptura nije dostupna u kružnom kretanju publike, već se promatra izvana, iza stakla. Takav prostorni odnos mijenja iskustvo: rad je udaljen i zaštićen, gotovo poput predmeta pod staklenim zvonom. Gledatelj je lišen neposrednog dodira – ne osjeća miris kave, ne otkriva sitne pore materijala, ne zaobilazi ga izbliza. Promatranje se odvija s odmakom, kao da kroz prozirnu barijeru gledamo svijet, a ta distanca priziva suvremeno iskustvo: urušavanja carstava i propadanja tijela promatramo posredovano kroz ekrane, s mjerom sigurnosti, ali i otuđenja.

Foto: PR
"Carstvo" Mihaela Frančića

Raspadanje skulpture tako ne funkcionira samo kao metafora krhkih društvenih sustava, nego i kao metafora iscrpljivanja tijela koje se troši radom, bez obzira na količinu stimulansa. Kava je stimulans koji pokreće svakodnevicu, legalna droga koja održava ritam produktivnosti i čini tijelo budnim, fokusiranim, poslušnim. Za razliku od ilegalnih stimulansa, koji donose euforiju ili transgresiju, kofein je u službi kontrole. Upravo zato Carstvo od kave možemo čitati kao dvostruku metaforu: sustava koji upravlja ljudskom energijom kroz stimulaciju i tijela koje se, unatoč toj stimulaciji, neumitno troši i raspada. Zato Carstvo živi vlastiti život – od konstrukcije prema dekonstrukciji, od ritualnog nakupljanja prema raspadanju, od stimulacije prema iscrpljenju. Njegova likovna i materijalna posebnost ne odvaja se od simboličkih slojeva, nego ih omogućuje. Svako novo izlaganje otvara nova čitanja, potvrđujući aktualnost skulpture koja pokazuje kako se carstva grade i nestaju, ali i kako se tijelo troši pod teretom rada i ritmova koji ga pokreću.

revolucionarno "Labuđe jezero"

Plešu samo muškarci, a kraljević je homoseksualac koji se zaljubljuje u labuda

U Londonu smo gledali "Labuđe jezero" Matthewa Bournea, remek-djelo iz 1995. godine koje je doslovno označilo baletnu revoluciju jer sve uloge povjerene su muškim plesačima. Ove godine, na tridesetu godišnjicu te baletne izvedbe, produkcija je postala još raskošnija i, uz sjajne kostime te impresivno korištenje svjetlosnih efekata i videa, za gledatelje još uzbudljivija, a koreografija je toliko impresivna da već nakon prvog čina iz sjećanja vam nestaju labudice

Mihael Frančić (1998., Split) diplomirao je kao magistar diplomskog studija Odsjeka za slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2023. godine. Neke od njegovih izložbi uključuju – ”De- Generation” u Galeriji Škola u Splitu (2022.), ”Obezglavljenost” u Klubu Zona u Splitu (2022.), četiri izložbe pod nazivom ”Ennui” u galerijama Galum, Kortil, Šira i Waldinger (2022. i 2023.), ”Carstvo” u galeriji KVART u Splitu (2024.), ”I’ll Get Around to It Someday” u Galeriji Ružić u Slavonskom Brodu (2025.), ”Another Kind of Realism” u Muzeju grada Kaštela u Kaštel Lukšiću (2025.) i ”Spremnici energije” u Creative Hub PROSTOR u Splitu (2025.) Pobjednik je 5. izdanja nacionalnog natječaja ”A4” za mlade umjetnike i kustose.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.