Knjiga Glorije Lujanović "Škola", u kojoj piše o kolektivnom nasilju i sustavnoj nepravdi na kojoj počiva obrazovni sustav, predstavljena je u srijedu, 17. rujna, u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović u Zagrebu. O knjizi, koju je izdala zagrebačka naklada OceanMore, govorili su urednik Kristian Novak, književnik Mate Matišić i autorica Gloria Lujanović.
Novak je istaknuo kako je "Škola" višesmjerno ubojit tekst, a čitatelju se isprva zavarava da ga čita iz neutralne pozicije. Ocijenio je kako u toj potresnoj kolekciji pomno filtrirane jeze, iz poglavlja u poglavlje, iz pjesme u pjesmu, primamo udarce autorskoga glasa koji bez ikakva odmaka i lišen obrambenih mehanizama, svjedoči o kolektivnom nasilju bez logike i o sustavnoj nepravdi na kojoj počiva obrazovni sustav utemeljen na laži, prešućivanju, discipliniranju žrtve i toleriranju nasilničke kreativnosti.
Naglasio je kako kroz ovu poemu čitatelj prelazi put od naivnih snova o pripadanju, preko iznevjerenih očekivanja pravde i zavodljivih maštanja o osveti i uzvraćenu nasilju kako bi se na kraju našao pred najtežim pitanjem – može li biti oslobođenja i oprosta ondje gdje nema priznanja zločina? Smatra kako pisanje Glorije Lujanović nije tek čin sjećanja. Ono je potraga za smislom izvan granica materijalnog svijeta, gdje se zlostavljanje ne gleda samo kao osobna bol, nego kao metafora ljudske težnje za transcendencijom, napomenuo je Novak.
Po riječima Mate Matišića autorica ne tematizira odrastanje kroz školovanje nego prikazuje razne varijacije odgovora na pitanje kako čovjek u stvari ubije drugoga čovjeka. Škole su danas postale opasna mjesta gdje se zapošljavaju zaštitari, u kojima se puca iz vatrenoga oružja, u kojima se uz knjige nose i noževi, napomenuo je i dodao kako se autorica ne bavi takvim ubijanjem jer su njezine smrti suptilnije i okrutnije. Ona se bavi, naglasio je, onim neprimjetnim ubijanjem djece uz tihu asistenciju odraslih - pedagoga, profesora i roditelja. Ona se bavi ubijanjem na duge staze, ubijanjem od kojeg se umire godinama do prirodne smrti, dodao je.
Drame koje djevojčica iz "Škole" proživljava nisu posljedica njezina djelovanja ili čina koji prethode kazni, nego je njezin jedini zločin samo njezino postojanje. Zločin je njezino djelo, njezina dobrota, nježnost, dobrota i šutnja. Po literarnoj operacionalizaciji te ideje, ovo je vrlo aktualan roman jer je danas postalo normalnom pojavom osuditi nekoga zbog postojanja kao takvoga, a ne zbog nečega lošego što je taj netko učinio, dodao je.
Autorica knjige Gloria Lujanović ustvrdila je kako škola nije bila prostor ni slobode, ni radosti, pa čak i igre, već jedno tmurno i tjeskobno mjesto kojeg se ljudi opravdano nerado sjećaju zbog nekih traumatskih i negativnih iskustava koja su imali. Dodala je kako joj je ovakvo jedno djelo bilo lakše napisati jer je i sama neke slične stvari doživjela i proživjela te da jako dobro poznaje mehanizam dječjeg nasilja.
Gloria Lujanović rođena je 1993. u Novom Travniku. Studirala je politologiju na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Pisala je za različite medije, a posebno se bavila neravnopravnim položajem Hrvata u Bosni i Hercegovini. Objavila je više knjiga, među kojima i roman-poemu "Otac" te knjigu "Srce zemlje".