Na cijelom drugu katu galerije Klovićevi dvori od danas je otvorena njihova najraskošnija izložba “Umjetnost slavonskog plemstva – vrhunska djela europske baštine”. U pitanju je atraktivan prikaz oko 250 umjetnina koje predstavljaju reprezentativnu baštinu i kulturu življenja slavonskog plemstva od polovine 18. do sredine 20. stoljeća.
Njene autorice doc. dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak i Silvija Lučevnjak predstavile su presjek umjetničkih zbirki 12 slavonskih plemićkih obitelji (Adamović, Cseh, Eltz, Hilleprand von Prandau, Janković Čalmanski, Janković Daruvarski, Khuen, Mihalović, Normann-Ehrenfels, Odescalchi, Pejačević i Turković), a pokazano pripremaju već 20 godina istražujući građu javnih i privatnih zbirki razasutih nakon Drugog svjetskog rata po zemlji i inozemstvu. Izloženo je štošta. Od likovnih dijela i portreta članova njihovih obitelji do nakita, porculana, odjeće i originalnog namještaja koji dočarava raskošan stil življenja u slavonskim dvorcima. Umjetnine su iz nacionalnih muzeja od Iloka do Zagreba, iz državnih rezidencija na Brijunima, Galerije Matice srpske iz Novog Sada (u pitanju su portreti koji od kraja Drugog svjetskog rata nisu bili u Hrvatskoj), privatnih zbirki iz Beča, Salzburga i Zagreba.
Među ostalim, ono što će sigurno privući pozornost posjetitelja čuveni je Napoleonov stolac.
– On je relativno kasno došao u kolekciju valpovačkog vlastelina, kupljen je na aukciji u Beču, njegova provenijencija nije do kraja pouzdano potvrđena, ali on definitivno pripada samom vrhu ampir stila. Je li uistinu Napoleon u njemu sjedio? Nažalost, ne možemo reći, ali možemo zamisliti, jer definitivno dolazi iz tog vremena i pokazuje koliko je slavonsko plemstvo imalo i afiniteta, ali i ekonomskih mogućnosti da kupuje ovakve predmete i njima oprema svoje dvorce – kazala je Silvija Lučevnjak. Dvije prostorije posvećene su slikama galerije predaka, od kojih je ona obitelji Eltz, koja je stigla iz Njemačke, prvi put u cijelosti na ovaj način predstavljena javnosti. U tematskom dijelu zanimljiva je soba lova, koji je bio nešto bez čega nije moglo nijedno europsko plemstvo pa tako ni slavonsko. Lov je u 18. i 19. st. postao supstitut za vojne aktivnosti u prethodnim razdobljima.
Svi plemići bili su lovci, a njihove salone krasili su trofeji, oružje i slike lova i lovstva te slike konja koji su im toliko značili da su dali portretirati svoja najdraža grla. Tu je i grafika koja prikazuje karusel u Retfali. Naime, na imanju Pejačevića u Retfali su se u 19. st. organizirali viteški turniri, nešto poput slavonske alke. Naravno, zvijezda postava je klavir Dore Pejačević, izrađen 1894. Budući da je Dora rođena 1885., ona je na njemu naučila svirati i kao 12-godišnjakinja skladala je za tim instrumentom prve kompozicije. Na njemu se i danas svira, a nakon restauracije dvorca u Našicama bit će vraćen in situ u glazbeni salon Pejačevićevih, gdje će se nalaziti spomen-soba Dore Pejačević.