Premijera predstave "Euridika izlazi" Silvije Marchig i suradnika na programu je Zagrebačkog plesnog centra 19. i 20. lipnja, gdje je i nastala kroz rezidencijalni program. Inspirirana mitom o Orfeju i Euridici, predstava istražuje sumnju, ustrajnost, prolaznost i ljudsku potrebu da sačuvamo ono što nam je važno čak i kada znamo da je sve podložno nestajanju.
"Kad sam radila predstavu o frankenštajnskom tijelu, nisam ju nazvala Frankenstein, nego 'Oh, Mary Shelley'. Tako ni ovdje nije Orfej, nego Euridika. Pokušavam žensku stranu postaviti u prvi plan, kao gestu, jer Euridika se sigurno može spasiti i sama. Ne zanima me nužno kako pobijediti sumnju, nego kako živjeti sa sumnjom, kako svejedno nastaviti. Mislim da s godinama čovjek nauči da je zdravo sumnjati. Sigurno je konačnost nešto što nas čini ljudima, a postoji i ta vječna ljudska potreba ostavljanja traga da bi se dobio privid smisla", kaže Silvia Marchig.
Nakon više od dvadeset i pet godina rada na nezavisnoj plesnoj sceni, višestruko nagrađena umjetnica Silvia Marchig kroz novi rad ponovno se vraća prostoru između plesnog i dramskog kazališta. Kroz pokret, glas, tekst, video i glazbu predstava istražuje stanja između prisutnosti i odsutnosti, kretanja i mirovanja, pada i ponovnog podizanja. Izvedba se odvija kroz različite prostore Zagrebačkog plesnog centra, a publika će predstavu pratiti krećući se zajedno s izvođačima, što je samo jedna od autoreferenci kojima Marchig nerijetko poseže u svome umjetničkom radu.
Važnu inspiraciju predstava pronalazi i u Monteverdijevoj operi "Orfej" te filmu "Orfej" Jeana Cocteaua iz 1950. godine, jednom od najpoznatijih modernih čitanja antičkog mita. Ti se motivi u predstavi ne pojavljuju kao ilustracija mita, nego kao polazišta za promišljanje prolaznosti, ljubavi, gubitka i ljudske potrebe da onome što živimo i stvaramo pridamo značenje.
Autorski tim okuplja dugogodišnje autoričine suradnice i nove umjetničke glasove. Izvođački ansambl uz samu Marchig čine nagrađivane plesačice Ana Kreitmeyer i Ana Novković te glumac Silvio Mumelaš, kojeg će publika prepoznati iz filma za nominiranog Oscara, "Čovjek koji nije mogao šutjeti". Na predstavi još rade dramaturginja Nina Gojić, skladateljica Ana Kovačić, oblikovateljica svjetla Lana Nežmah, Iva Nerina Sibila, autorica dijela tekstova, fotografkinja Sanja Bistričić Srića i videoumjetnica Iva Gavrilović. Produkciju uz Zagrebački plesni centar omogućuju Kik Melone i Centar za dramsku umjetnost.
Silvia Marchig plesna je umjetnica, izvođačica, plesna pedagoginja, umjetnička voditeljica organizacije Kik Melone. Rođena je u Rijeci 1975. godine, a od 2002. živi i radi u Zagrebu. Klasično plesno obrazovana stječe kroz Baletni studio HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a nastavlja se obrazovati na području modernog i suvremenog plesa pri Palucca Schule u Dresdenu i Akademie des Tanzes u Mannheimu.
Nakon plesačkih angažmana u Hrvatskoj i Njemačkoj, od 2002. upušta se u prve autorske eksperimente. Ispitujući strategije performativnosti, djeluje u području granice plesa i ostalih izvedbenih umjetnosti, kroz suradnje s raznim autorima i skupinama na hrvatskoj sceni (Trafik, IMRC, Marmot, Četveroruka). Godine 2008. osniva umjetničku organizaciju Kik Melone, razvija autorsku poetiku i metodologije suautorstva s umjetnicima različitih područja (ples, kazalište, novi mediji, film, glazba), pri čemu nastaju radovi različitih formata, izvedeni na domaćim i inozemnim festivalima. Kao autorica/koreografkinja redovito surađuje s inkluzivnom plesnom kompanijom DIVERT (IMRC).
Godine 2016. prima Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju plesnu predstavu u cjelini za "Ms Fox Invited Ms Cat For Tea" (autori: Iva Nerina Sibila, Josip Maršič i Silvia Marchig), a iste godine prima i Godišnju strukovnu nagradu suvremenog plesa za najbolji izvedbeni kolektiv iz predstave "Glečer" (Pavle Heidler, Ana Horvat, Sonja Pregrad i Silvia Marchig). Za izvedbu u njezinoj predstavi "Oh, Mary Shelly" Ana Kreitmeyer nagrađena je Godišnjom strukovnom nagradom suvremenog plesa za 2024. godinu.
Jedna je od inicijatorica i organizatorica programa Antisezona u suradnji s MSU-om Zagreb te članica brojnih inicijativa razvijanja uvjeta rada i života plesne zajednice u Hrvatskoj. Donedavno je radila kao nastavnica klasičnog baleta u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.