Redateljski prvijenac Ante Marina otvorio je 72. Pulski filmski festival gdje je ujedno doživio i svoju svjetsku premijeru. Dan nakon je odmah imao i svoju "kućnu" premijeru, u Ljetnom kinu Bačvice, tijekom koje je spomenuto kako je "Južina" pravi splitski film za splitsku publiku (i sve one koji se tako osjećaju). I, istina. Oduševljenje Splićana u dva dana rasprodanom kinu pokazuje koliko im "Južina" rezonira. Prateći film s titlovima na engleskom jeziku, samo se potvrdilo koliko su neke doskočice, replike i idiomi filma neprevodivi i koliko sve ono što je stalo u ovu crnu komediju jest za splitsku publiku. I nije film neprevodiv samo na engleski, nego je pitanje i koliko će netko sjevernije od svetog Roka uspjeti poloviti sve "baze" kojima "Južina" obiluje. U tom kontekstu, film je sjajan. Izgleda kao "mišanca" uobičajenih priča o susjedskim odnosima s kojima je svatko u gradu pod Marjanom upoznat i britkog i grezog humora koji je istim tim ljudima upisan u DNA.
Već i sam naslov filma nagovještava da će se događati scene koje koketiraju s neuračunljivošću. Tako to nepovoljno vrijeme uslijed ovog meteoropatskog vjetra pratimo kroz jedan ulaz u kojem su – kako to obično biva – na ovaj ili onaj način isprepleteni životi njegovih stanara. Upoznajemo najprije profesora povijesti koji nakon suspenzije zbog izjave kako su kršćani nastali kao židovska sekta dolazi živjeti kod oca, potom obitelj čija glava sanja o trap karijeri zbog čega poziva i Gršu osobno u svoj dom. Tu su i obitelj u kojoj je supruga i majka duboko u vjeri, braća koja su u očima sustanara problematični te podstanarka o kojoj se malo što zna. U svaki taj stan četverokatnice se ulazi baš kao da se ulazi u pukotine života ljudi koji tu žive. I svaka od tih pukotina je obojena apsurdom i groteskom. Kada zapuše južina, sugerira Marin, nitko nije pošteđen. A prikaz postupnog dolaska do puknuća kod baš svakog od likova, jednostavno je genijalan. No, "Južina", čak i ispod tog svog neprevodivog splitskog sloja koji je duboko utkan u njezin identitet, krije važne teme. Da, sve je obojeno humorom jer humor je ovdje sredstvo s kojim je lakše (pre)živjeti surovu stvarnost. Međutim, "Južina" donosi teme o gubitku i nošenju s istim, o obiteljskim odnosima, o nasilju, o traumama, o osobama s intelektualnim poteškoćama i kada prođe prvotni smijeh, ostaje duboko suosjećajna priča o svakodnevnim ljudima koje baš svatko u životu ima u svom susjedstvu. I baš zbog toga, replike kao što je "ima u Prerade" i ne mora svatko razumjeti da bi razumio "Južinu".
Sjajan dio filma jest i činjenica da je ovo tek prvi dio najavljenog triptiha u kojem će uslijediti još i "Bura" i "Bonaca". I dok se s nestrpljenjem čeka što će drugi vjetrovi donijeti, svakako vrijedi pogledati "Južinu" koja je već krenula na svoju ljetnu kinoturneju.