gledali smo "veliku"

Povremeno istinita, originalna, urnebesna, bizarna i opasna priča o Katarini Velikoj

Foto: IMDb
Foto: IMBD
21.12.2021.
u 14:54
Kako bi povijest izgledala da se sve odvijalo malo drukčije nego što to danas zamišljamo? Odgovor na to pitanje daje nam Tony McNamara, australski redatelj, producent i scenarist, koji stoji iza uspješnice ‘Velika’
Pogledaj originalni članak

U raskošnoj haljini, sa savršenom, uzdignutom svijetlom kosom, bijele porculanske puti i rumenih obraza, ukrašena nakitom... Sjedi na baršunastom crvenom prijestolju, ozbiljnog je i strogog držanja, ali blagog izraza lica. Tako je na više-manje svakom portretu prikazana slavna ruska carica Katarina Velika, a činjenica je da su zapravo veoma slično prikazani i svi drugi svjetski vladari toga doba, kao i oni koji su vladali stoljećima prije i poslije. Na portretima poput onih iz “povijesnih udžbenika” izgledaju jednako, ozbiljno i velebno, a tako je nekako opisano i njihovo vladanje. Ponekad okrutno, ponekad prosvijećeno, ali uvijek ozbiljno i u skladu s vremenom.

No kako bi povijest izgledala da se sve odvijalo malo drukčije nego što to danas zamišljamo? Odgovor na to pitanje daje nam Tony McNamara, australski redatelj, producent i scenarist koji stoji iza uspješnice “Velika” (The Great), serije čija je druga sezona nedavno objavljena na HBO-u. Riječ je o, kako piše na početku svake epizode, “povremeno istinitoj priči” o Katarini Velikoj u kojoj se njezin put iz Austrije u Rusiju, udaja za carevića Petra III. te potom dugogodišnja vladavina nakon što izvede puč prikazuje na posve drukčiji način. Pritom to treba shvatiti doslovno. Kao prvo, serija se uopće ne opterećuje povijesnim činjenicama i tek ugrubo prati stvarni tijek događaja, kao što je uostalom i jasno navedeno. No ono što je još važnije, likovi i njihovi odnosi u seriji prikazani su brutalno prizemno i ogoljeno od bilo kakve uzvišenosti i ozbiljnosti kakva bi se očekivala u povijesnim pričama. Oni su obični ljudi, samo su stavljeni u određeno povijesno razdoblje. Raščupani i nimalo glamurozni dvorjani opijaju se, psuju i šale, međusobno tračaju i spletkare; seksualni život između cara i carice daleko je od zadovoljavajućeg, a govor koji koriste u osobnoj komunikaciji nije nimalo služben pa tako car od milja arhiepiskopa zove “archie”. Prilikom njihova prvog susreta dijalog između Katarine i Petra ide ovako:

– Dobro došla.

– Nadam se da ću vas usrećiti.

– Savršena si. Trebam caricu koja je plemkinja, ali čija obitelj nije premoćna. Tvoja je, navodno sje**na. Čudno mirišeš. Je li to normalno?

– Ja… dugo sam putovala.

– Nadam se da je to razlog. Vjenčanje je u 19 sati. Slatka si.

McNamara u “Velikoj” u potpunosti dekonstruira velebne povijesne drame te u ovoj satiričnoj fikciji događaje prikazuje karikirano. Iako je jasno da taj prikaz nije povijesno točan i realan, on ipak potiče gledatelje da se zapitaju je li ono što se inače servira kao povijesno prihvatljivo uistinu “pravo” i realno ili je istina negdje u sredini? Jesu li povijesne ličnosti bile ozbiljne figure bez emocija ili su i one bile samo ljudi? I jesu li ti ljudi u prošlosti, barem karakterno, bili toliko drukčiji od nas danas?

Povlači se tu paralela i s kultnim britanskim sitcomom “’Allo ‘Allo!”, u kojem su članovi Pokreta otpora, ali i nacisti, u okupiranoj Francuskoj tijekom Drugog svjetskog rata bili toliko uvrnuto prikazani da su likovi s vremenom stekli kultni status. Ne treba ni podsjećati da je specifični britanski humor stvorio i “Crnu Guju”, u kojoj glavnog lika u različitim vremenskim razdobljima i situacijama glumi izvrsni Rowan Atkinson. Serije i filmovi koji su davali drukčiji pogled na povijesna zbivanja često su bili izvrsno prihvaćeni od publike, no treba reći da su se nerijetko morali braniti te naglašavati da im cilj nije ismijavati povijesne događaje i ličnosti.

Koliko je onda zapravo zahtjevno raditi na takvom projektu te koliko truda koji ovakva serija zahtijeva treba uložiti u tekst, govore nam članovi glumačke postave “Velike” s kojima smo imali priliku razgovarati, a priznaju da u početku ni sami nisu znali što sve od serije mogu očekivati.

– Genijalan, originalan, urnebesan, ali i bizaran te opasan. To su mi bile asocijacije kada sam prvi put čitao scenarij. No moram reći da me odmah oduševio iako nisam znao ni objasniti zašto. Činjenica da su i kritika i publika odlično prihvatile seriju govori mi da su i drugi prepoznali to nešto kod “Velike”. Glumačka postava je odlična, scenarij je izrazito pomno napisan, a serija ima specifičan ton koji je teško opisati. Jednostavno je treba pogledati da bi se shvatilo. Čak je i meni kao glumcu u početku bilo teško razumjeti na koji način trebam nešto odglumiti jer je potrebno naći balans između komedije i drame te treba paziti da se ne pretjera u interpretaciji nekog lika. Bilo mi je puno lakše raditi na drugoj sezoni nakon što sam odgledao prvu, jer mi je to pomoglo da dublje shvatim poantu serije te da postanem sigurniji u interpretaciji svog lika. Shvatio sam bolje kakva je on osoba i kakvi su mu odnosi s drugima – kaže Gwilym Lee, koji u seriji glumi Petrova bliskog prijatelja i suradnika Grigora. U “Velikoj”, koja je nominirana za nagradu Emmy, glavne uloge nose Elle Fanning kao Katarina te Nicholas Hoult kao Petar, a uz njih su još tu i Phoebe Fox, Adam Godley, Gwilym Lee, Charity Wakefield, Douglas Hodge, Sacha Dhawan, Bayo Gbadamosi i Belinda Bromilow.

Bayo Gbadamosi tumači lik Arkadija, također iz Petrova “tima”, a kaže nam kako je zbog specifičnosti scenarija i sam proces snimanja bio ponešto drukčiji.

– Inače se kod komedija očekuje puno improviziranja, a to nije bilo tako u ovom slučaju. Cilj je bio ostati što vjerniji napisanom tekstu, no s obzirom na to da je izvanredan, nije nam bilo teško držati ga se od riječi do riječi – kaže Gbadamosi, a s njime se slaže i Lee. Moglo bi se, naime, zaključiti da su dijalozi ono što daje posebnu čar ovoj seriji, a razrađeni su do najsitnijih detalja.

– Tekstovi za “Veliku” jako su detaljno napisani i sve je točno određeno. Kada Tony McNamara piše, jako vodi računa o ritmu govora te je stoga ključno i kako glumci izvode te dijaloge. Primjerice, nekad su važni i najsitniji detalji te je bitno paziti hoćemo li reći “didn’t” ili “did not”. Dinamika svake scene jako je važna, kao i ritam u govoru te glazba. To zna biti jako izazovno – zaključuje Lee te ističe da su sami tekstovi nekad dovedeni do razine apsurda i zato je teško ostati ozbiljan na setu. Stoga je snimanje puno anegdota.

– Svaki dan je urnebesan jer moraš ostati pribran dok ti netko psuje u lice, hrana leti uokolo, rakuni i psi trče… Sve vezano uz tu seriju čudno je na toliko razina da na kraju funkcionira. Također, treba reći da je “Velika” specifična po tome što su između puno suludih razgovora i psovki ipak ubačeni zaključci o životu i smrti, o ljubavi i gubitcima… i to vraća gledatelje u realnost i daje notu ozbiljnosti – smatra Gwilym Lee, a Bayo Gbadamosi kaže da mu se serija osobno sviđa zbog toga što su teme o kojima progovara i poruke koje šalje u konačnici univerzalne.

– Iako je mjesto radnja Rusija, a vrijeme radnje 18. stoljeće, može se povući paralela između tadašnjih problema s današnjicom. Serija propituje što zapravo znači biti na vlasti, kakav vođa treba biti, želi li narod zapravo promjenu… – kaže te zaključuje kako je to jedan od razloga zašto je serija privukla publiku. A je li uspjeh “Velike” bio iznenađenje za glumačku ekipu?

– Već se na samom početku snimanja prve sezone među glumcima, nakon što su pročitali scenarij, počelo šuškati da bi “Velika” uistinu mogla biti velika. Imali smo osjećaj da će ova serija imati to nešto. Iako se to uvijek nadaš, zbilja je postojalo uzbuđenje i znali smo da radimo na nečemu što će biti važno – kažu glumci. A onda je nakon izlaska prve sezone došla i potvrda. Počele su stizati brojne nominacije i nagrade…

– Točno u vrijeme kada je izašla prva sezona mi smo počeli snimati drugu tako da smo zajedno na setu pratili reakcije. Svaka pozitivna kritika razveselila nas je i dala nam vjetar u leđa. Naravno da je to podiglo i očekivanja za drugu sezonu, no to je pozitivni pritisak – kažu članovi glumačke ekipe koji smatraju kako buran život Katarine Velike i Petra III. daje dovoljno materijala za akciju tijekom svake epizode. U prvoj sezoni objavljeno ih je deset te potom isto toliko i u drugoj, a članovi glumačke ekipe otkrivaju kako im je svima cilj da njihovi likovi – što dulje prežive na ovom neobičnom dvoru.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.