Izložba "Andrija Maurović: Plakati, reklame, naslovnice 1921. – 1979.", koja po prvi put na jednom mjestu sažima bogat i dosad manje istraženi opus najslavnijeg hrvatskog strip autora u području grafičkog dizajna i ilustracije, otvorit će se u petak, 3. srpnja u HDD galeriji.
Izložba obuhvaća Maurovićeve filmske, turističke, sportske i propagandne plakate, naslovnice knjiga, časopisa i strip-izdanja, razglednice, kalendare te druge tiskovine nastale između 1921. i 1979. godine.
Autor izložbe, filmski publicist i povjesničar stripa Veljko Krulčić, ističe u riječ je o dosad zanemarenom segmentu stvaralaštva umjetnika čiji su stripovi obilježili hrvatsku i jugoslavensku kulturu, dok je njegov doprinos grafičkom dizajnu ostao manje poznat.
"U skladu s tehničkim mogućnostima galerije na izložbi prikazujemo presjek tog opusa, od kojeg većina izložaka dosad nije bila javno predstavljena, već je sakupljala prašinu u novinskim kompletima, kolekcijama zaljubljenika ili u arhivama", navodi kustos.
Izložba donosi i jedan od najpoznatijih plakata hrvatskog dizajna, "Visitez la Yougoslavie" iz 1952. godine, kao i filmske plakate ("Petar Veliki", "Šolaja" itd.), ideološke plakate, industrijsko-trgovačke reklame (Gavrilović, Orion, Badel) turističke materijale te naslovnice brojnih novina, časopisa i knjiga iz različitih razdoblja Maurovićeva djelovanja.
Krulčić ocjenjuje da se Maurović, zahvaljujući širini i raznolikosti svoga opusa, može promatrati i kao "vizualni kroničar naše zemlje" te ga uspoređuje s američkim ilustratorom Normanom Rockwellom.
"Izložba "Andrija Maurović: plakati, reklame, naslovnice 1921 – 1979.", osim što ukazuje i predstavlja neke od vrhunskih dijelova umjetnikovog grafičkog opusa, u svakom je slučaju, nadam se, poticaj za daljnja istraživanja", rekao je Krulčić.
Andrija Maurović završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a s umjetnosti se bavio od gimnazijskih dana. Svoju prvu samostalnu izložbu imao je s nepunih 19 godina u Dubrovniku.
Njegova prva novinska naslovnica objavljena je u lokalnom humorističkom listu "Jež" u ljeto 1921. godine, dok je svoju posljednju likovnu "premijeru" u javnosti imao 1979. kada je ilustrirao plakat za kazališnu predstavu "Život na dražbi" izvedena u zagrebačkom Teatru &TD.
U zlatno doba svog stvaralaštva, tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća, Andrija Maurović bio je ne samo umjetnički, već i financijski div. Zarađivao je, kako kažu legende, dovoljno da je svakog mjeseca mogao kupiti kuću. No, umjesto u nekretnine, taj je novac ulagao u život bez granica. Njegov stan bio je epicentar zagrebačkog boemskog života, mjesto gdje su se svakodnevno održavale raskošne gozbe, a alkohol je tekao u potocima.
Sam je priznavao da je živio razvratno, a svjedočanstva govore o neobuzdanim zabavama s "prijateljicama noći" koje su trajale do zore. Njegova dnevna rutina navodno je uključivala dvije kutije cigareta i litre vina i rakije. Bio je to život na rubu, hedonizam bez kočnica koji ga je na kraju doveo do potpunog fizičkog i psihičkog sloma, kada su mu liječnici prognozirali još samo nekoliko mjeseci života ako nastavi istim tempom. Taj trenutak bio je prijelomnica koja ga je odvela u potpunu suprotnost.
Suočen sa smrtnom presudom, Maurović je izveo jedan od najradikalnijih preokreta zabilježenih u biografijama umjetnika. Preko noći je odbacio alkohol, cigarete i raskalašen život te postao strogi vegetarijanac i asket. Njegova nova svakodnevica bila je ispunjena bizarnim ritualima za očuvanje zdravlja. Živio je bez struje i tekuće vode, kupao se u kadi s otvorenim cijevima, tijelo natapao naftom i masirao stopala valjkom za tijesto. Njegov vegetarijanizam svodio se na podgrijavanje istog, zagorjelog lonca graha bezbroj puta. Živio je prema ritmu prirode, lijegao s kokošima i budio se s pijetlovima, u potpunoj izolaciji od svijeta koji je nekoć osvajao svojim šarmom i novcem. Taj asketski život, koji je trajao desetljećima, bio je njegov prkos smrti i društvenim konvencijama, jednako ekstreman kao i boemski pakao koji mu je prethodio.
Njegov životni put bio je obilježen i političkim kontroverzama i ideološkim lutanjima. Iako je u mladosti naginjao ljevici, tijekom Drugog svjetskog rata, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, crtao je stripove s nacionalnom tematikom poput "Seobe Hrvata" i "Tomislava" za "Zabavnik". Iako se navodi da u tim djelima nije bilo izravne ustaške ideologije, sama suradnja u tom periodu ostaje predmet rasprava. Međutim, u rujnu 1944. godine, osjetivši promjenu vjetrova, Maurović čini još jedan nagli zaokret i priključuje se partizanima. Za propagandne odjele na oslobođenom teritoriju crtao je karikature i dokumentirao ratne prizore. Nakon rata dizajnirao je niz dojmljivih socrealističkih plakata. Taj brzi prijelaz s jedne strane na drugu svjedoči o njegovoj kompleksnoj, a možda i oportunističkoj prirodi, ali i o čovjeku koji se nije uklapao ni u jedan kalup.
Jedan od najintrigantnijih aspekata njegova opusa, dugo skrivan od šire javnosti, njegova je opsesija erotskim i pornografskim motivima. U kasnijim godinama gotovo je u potpunosti napustio mainstream strip i posvetio se slikarstvu s biblijskim, apokaliptičnim i eksplicitno erotskim scenama. Radovi su mu često bili izlagani odvojeno, iza crnih zastora, poput onih na izložbi koja je istraživala njegov rad, gdje su pornografski sadržaji bili dostupni samo punoljetnima. Bio je otvoreni protivnik lažnog morala i klerikalizma, a kroz svoje slike, kako je sam govorio, rugao se braku, obitelji i crkvi, smatrajući svoje prikaze potpuno oslobođenih žena filozofijom života. Ta mračna, provokativna i necenzurirana strana njegova stvaralaštva otkriva umjetnika koji je do samog kraja pomicao granice, ostajući vječni buntovnik i genij čiji je život bio umjetničko djelo za sebe.
Izložba u HDD galeriji ostaje otvorena do 17. srpnja.