Ono što je marketing uradio "Orkanskim visovima" zaslužuje poštovanje. S plakata se mogao steći dojam da je riječ o ljubavnom epu koji kao da je ispao iz zlatnog doba Hollywooda, a veliku ulogu u stvaranju apriornog stava o filmu imao je i sam trailer koji je dao nagovijestiti kako će "Orkanski visovi" koje je režirala Emerald Fennell biti periodna, kostimirana, povijesna inačica "Pedeset nijansi sive".
I kao da to nije bilo dovoljno za opću pomamu i jasno ciljane ženske populacije pa je pretpremijera (barem u Hrvatskoj) bila organizirana u sklopu CineLady programa u CineStaru. U nekoliko potpuno rasprodanih dvorana tako je napokon dočekana velika epska priča Emily Brontë, u nadi da će donijeti neki moderni zaokret i da će ispuniti očekivanja dobivena iz svih PR aktivnosti tijekom promocije filma.
Međutim, ovdje vrijedi ona da su se tresla brda, a rodio se miš. Sva fama oko toga da je Emerald Fennell režirala film koji su mnogi okarakterizirali kao "soft porn" rasprsnula se vrlo brzo. I sreća pa je tako. Iako je sreća što nismo dobili "Pedeset nijansi sive" u krinolinama jer zaista nije potrebno stvarati više ništa slično tome, nesreća je što su "Orkanski visovi" ispali jedna najobičnija limunada od filma. Ako je neka utjeha, evo, ova je verzija ipak bolja od one iz 1992. godine u kojoj su uloge Heathcliffa i Cathy Earnshaw pripale mlađahnima Ralphu Fiennesu i Juliette Binoche.
Čak i ako se ne uzme u obzir daleko kvalitetnija produkcija i uznapredovala tehnologija, Fennel, koja potpisuje i scenarij, jednostavno je bolje secirala originalni tekst, odnosno roman Emily Brontë. Uključivši nekoliko ključnih rečenica iz romana koje su zaista prirodno sjele u dijaloge i koje su u interpretaciji Margot Robbie i Jacoba Elordija dobile na težini, uspjela je proizvesti taman toliku količinu emocija koje čuvaju ovaj film od propadanja u katastrofu. Romantiziranje potpuno toksičnog i destruktivnog odnosa koji su imali Cathy i Heathcliff jednostavno je neuvjerljivo. Ne može se čak reći ni da nema kemije među njima. Ima, ali kao da je nema dovoljno za monumentalnost priče koju nam donose "Orkanski visovi".
Također, kao da je ključni problem u tome što se svakom scenom gledateljima podvaljuje emocionalna epičnost. Jednostavno nije tako. Prekrasni magloviti, mistični i sanjivi krajobrazi koji se pojavljuju nisu sami po sebi ni poetični, ni dirljivi. Jer, ipak nije ovo Terrence Malick da je takvo što tako lako moguće. No, za sve ljubitelj(ic)e povijesnih ljubića, "Orkanski visovi", točnije konkretno lik Heathcliffa doći će, ako ništa, kao konkurencija Mr. Darcyju, i to onom kojeg je u "Ponosu i predrasudama" Joea Wrighta glumio Matthew Macfadyen. Sada, i većinski ženski dio publike napokon može imati svoje "Marvel vs. DC", "Alien vs. Predator", "King Kong vs. Godzilla" polemike.
Djevojčica odrasta u komunističkom režimu i sanja o tome da će postati broj jedan u svijetu šaha u kojem ne samo da prevladavaju muškarci, nego za koji se smatra da je "stvoren" za muškarce jer, čut će se nekoliko puta tijekom filma, "žene očito nisu dovoljno pametne da bi se bavile šahom". Njezino ime je Judit Polgár i ona je čudo od djeteta, a novi dokumentarac koji je izbacio Netflix "Kraljica šaha" donosi zanimljivu priču o njezinu odrastanju i dolasku do samog vrha šahovskog svijeta u kojem je uspjela suvereno, bok uz bok stajati s velikim Garijem Kasparovim. U filmu se pojavljuje i ona, i njezine dvije sestre koje su također bile šahovske zvijezde, i Kasparov, i drugi velemajstori današnjice, ali i Polgárini roditelji. Tu je posebno zanimljiv otac jer bez njega i njegova usmjeravanja na šah ne bi bilo ni sestara Polgár. Zanimljiv je jer je, vidi se u filmu, odgoj djece shvatio kao eksperiment u kojem je nastojao dokazati da se geniji ne rađaju, nego da se stvaraju. Postavlja se i pitanje moralnosti i ispravnosti takvog odgoja, no istodobno je nepobitno da je od svoje tri kćeri stvorio genijalke. Za dokumentarac, "Kraljica šaha" poprilično je dinamičan i brz uradak, a pobliži uvid u život osobe kakva je Judit Polgár definitivno je dobro investiranje vremena. Dokumentarni, SAD, 93 min Režija: Rory Kennedy Glumci: Tatev Abrahamyam, Harut AkopyanKraljica šaha (Netflix)
