Mladi poljski dirigent Dawid Runtz (rođen 1992. godine) punih je dvanaest sati putovao od Varšave do Zagreba kako bi jučer iza podneva bio u Laubi, gdje je Zagrebačka filharmonija najavljivala slavljeničku 150. sezonu koju će snažno obilježiti upravo njegov angažman. Novinare i uzvanike maestro Runtz pozdravio je glazbenim programom kojim je prekinuo višemjesečnu stanku zbog koronavirusa. Publika je čula “Valcer cvijeća” Čajkovskog i Brahmsov “Peti mađarski ples”. Sa Zagrebačkom filharmonijom, koja mu polako postaje novi glazbeni dom, prvi se put susreo u siječnju 2019. na novogodišnjem gostovanju u Kuvajtu.
Trema prije izlaska pred orkestar
– Kontaktirao me je ravnatelj Mirko Boch uz posredovanje Udruženja Ludwig van Beethoven kojem je na čelu Elżbieta Penderecki, supruga skladatelja Krzysztofa Pendereckog. Bio sam presretan zbog poziva jer sam prvi put u životu dirigirao “Šeherezadu” Rimski-Korsakova, što je jako dobra škola za svakog dirigenta. Tom sam prilikom bio i prvi put u Hrvatskoj – prisjeća se Runtz. Nakon Kuvajta, sa Zagrebačkom filharmonijom imao je početkom godine i koncert u Rimu, u velebnoj dvorani Accademije di Santa Cecilia u povodu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU.
– U svijetu glazbe uobičajeno je da nakon prvog koncerta s nekim dirigentom orkestar izrazi želju za novom suradnjom. U mom slučaju poziv za ponovni rad sa Zagrebačkom filharmonijom nije došao nakon prvog koncerta, nego nakon prvog pokusa. To je bilo doista ludo! U Rimu smo izveli Lisztov “Koncert za klavir i orkestar” s izvanserijskim hrvatskim pijanistom Ivanom Krpanom. Na programu je bio i Beethovenov “Treći koncert za klavir i orkestar” s pijanisticom Mijom Pečnik te još nekoliko skladbi. Za mene je to bila velika čast, i još na takvom mjestu. A u Kuvajtu smo dogovorili “Posvećenje proljeća” Igora Stravinskog. To je vrlo osjetljivo djelo koje mi je pomoglo da shvatim ogromni potencijal Zagrebačke filharmonije – rekao nam je dirigent koji je Stravinskog dirigirao napamet, dobio veličanstvene kritike te osvojio simpatije članove orkestra.
– Kada prvi put dođete pred nepoznat orkestar, uvijek je tu mali stres. Ne znate kako će reagirati na sugestije, hoće li biti spremni na suradnju. Sa Zagrebačkom filharmonijom brzo sam se razumio i nadam se da ćemo dugo raditi zajedno. Sljedeće sezone imamo čak šest zajedničkih nastupa – rekao je Runtz, čiji je profesor na varšavskoj Akademiji bio i u Zagrebu poznati dirigent Anthony Wit.
– S njim je sve počelo. Puno me naučio u glazbenom i tehničkom smislu, uveo me u svijet dirigiranja. Imao sam sreću raditi s najznačajnijim dirigentima današnjice kao što su Riccardo Muti u Italiji, s kojim sam radio na Verdijevoj “Traviati” 2016., i Daniele Gatti koji je šef dirigent Concertgebouw orkestra u Amsterdamu. Bilo je tri stotine kandidata, a na majstorski tečaj kod Gattija mogla su proći samo četiri, među kojima sam se našao i ja – kaže Runtz koji se i danas čuje sa slavnim maestrom. Otkriva nam da bi upravo Wit nagodinu trebao dirigirati fantastičan program sa Zagrebačkom filharmonijom na kojem je i “Alpska simfonija” Richarda Straussa, i to u sjećanje na Milana Horvata.
Mladi Runtz u Varšavi je već nekoliko godina šef dirigent Kraljevske operne kuće, ali kaže da mu je simfonijski repertoar ipak bliži. Surađivao je i s nedavno preminulim velikim poljskim skladateljem Krzysztofom Pendereckim.
– On mi je bio velika podrška i shrvan sam što nas je napustio. Dirigirao sam na otvaranju posljednjeg festivala koji je održavan u njegovu čast, kada je 2018. slavio osamdeset i peti rođendan. To je za mene bio jako važan moment. A bilo je i važno jer je bio na svim probama i puno smo razgovarali. Dirigirao sam “Polonezu” koju je skladao u povodu stote godine poljske nezavisnosti – veli Runtz koji je umalo završio i u čuvenom Bostonskom simfonijskom orkestru.
– Kratko nakon dirigentskog natjecanja u Hong Kongu, gdje sam osvojio treće mjesto, dobio sam mail iz Bostona. Mislio sam da je tu riječ o reklami, ali to je bio poziv na audiciju za mjesto dirigenta asistenta. Otišao sam u Boston i dirigirao Brahmsovu “Treću simfoniju” i Mendelssohnov “Koncert za violinu i orkestar”. Nažalost, nisam prošao, ali dobio sam poziv na poznati Tanglewood festival gdje sam proveo dva predivna tjedna s odličnim glazbenicima i orkestrima – prisjeća se Runtz.
Filmska glazba je put prema mladima
A što je radio ova tri koronska mjeseca, kada nije bilo javnih nastupa?
– Pripremao sam koncert koji je trebao biti održan krajem svibnja u Zagrebu. Trebao sam dirigirati Šostakovičevu “Šestu simfoniju” i Rahmanjinovljev klavirski koncert. U srpnju sam trebao na dva tjedna otići u Japan dirigirati Stravinskog, i to “Žar pticu”. U Poljskoj planiramo otvoriti koncertnu sezonu u rujnu, ako bude moguće. Optimističan sam – veli Runtz koji je snimio i ploču filmske glazbe s poljskim skladateljem Zbigniewom Preisnerom.
– Mislim da u klasici ima smisla snimati samo novu, nepoznatu glazbu, jer postoji prevelika ponuda one poznate – veli Runtz koji smatra da Poljska ima “problem” s mladom publikom kao i većina drugih država.
– Pomladiti publiku može se glazbom koja će možda biti slična filmskoj glazbi. Naš je zadatak klasiku predstaviti novoj publici. Imam prijatelje koji mi vele da ne slušaju klasičnu glazbu. Ali ja im ne vjerujem, jer mislim da u njoj svatko može naći nešto za sebe. I ja sam kao jako mlad slušao heavy metal, a kasnije jazz, pop, klasiku. Važno je biti otvoren kod slušanja glazbe. Ne možeš znati da ne voliš slušati simfonijsku glazbu ako ne odeš na koncert – zaključio je mladi dirigent koji će obilježiti jubilarnu sezonu Zagrebačke filharmonije.