Nastupom kontratenora Maxa Emanuela Cenčića završene Igre

I dok su glumice dizale zastavu Libertas na Orlandov stup, na svečanosti zatvaranja 62. dubrovačkih ljetnih igara spuštali su je glumci. I to glumci festivalskog ansambla iz “Kralja Edipa” i “Kate Kapuralice” uz smirujuću snimku glasa velikog glumca Miše Martinovića i Bachovu glazbu. A izvrsna uvertira za gašenje festivala bio je koncert kontratenorske zvijezde, nekadašnjeg bečkog dječaka Maxa Emanuela Cenčića, uz Simfonijski orkestar HRT-a i dirigenta Ivana Repušića. Premda dio publike koja je napunila čitav prostor ispred crkve sv. Vlaha možda i nikada nije uživo slušao kontratenora, Cenčić je osvojio simpatije gledališta svojim vrhunskim artizmom i sceničnošću. Izvodio je djela Bellinija, Rossinija i Donizettija, dokazavši da ima nevjerojatnu vokalnu tehniku koja ga je i lansirala među prvake međunarodne operne i koncertne scene. Svojevrstan vrhunac koncerta ipak je ostvario u ariji Maffia iz Donizettijeve opere “Lucrezia Borgia” Nella fatal di Rimini, a publici je poklonio i tri bisa, još jednu ariju Malcolma iz Rossinijeve opere “La donna del lago” te arije iz Offenbachove “Lijepe Helene”, ali i ariju kneza Orlovskog iz Straussova “Šišmiša” u kojoj je bilo i pjenušca za publiku, ali i za umjetnika. Zanimljivo da je čašu pjenušavog pića rođeni režiser Cenčić uspio predati i Vlatki Pokos, ali je ignorirao političare i intendanta Igara. Šteta je što na koncert nije došao slavni indijski dirigent Zubin Mehta, koji danas dirigira u Dubrovniku na Rachlinovu festivalu, a čiji je bliski i mlađi rođak Bejun Mehta također jedan od vodećih i sve traženijih svjetskih kontratenora. Da je došao, imao bi što i čuti i vidjeti.