Od D.C. hard core američke scene na kojoj nije postojao pojam rock-zvijezde, preko Nirvane i proboja grungea te propasti jednog od najvećih bendova žanra kojoj je kumovala receptura emotivnog vođe slabog na opijate i nepripremljenost za okrutnost slave pa do današnjih nastojanja Davea Grohla da u vrijeme zalaska popularnosti rocka Foo Fighterse drži na vrhu vodeći ih toliko čvrsto da je njegov pristup bendu poput sažetka protestantske radne etike. To i puno više teme su na hrvatski jezik prevedene Grohlove biografije “Foo Fighters, Nirvana i druge (ne)zgode” Martina Jamesa u izdanju Rockmarka, a koja se pojavila u savršenom trenutku uoči njihova dva pulska koncerta 18. i 19. lipnja za koja su ulaznice rasprodane doslovno u dvije minute.
Debi u staračkom domu
Grohlova vedrina i odluka da na svojem putu ne sabotira samog sebe doveli su ga od gitarista, preko bubnjara do frontmana s lakoćom koju je lako povezati s pojmom renesansnog čovjeka. Leonardo da Vinci punk-rocka. Upravo je ta prilagodljivost obilježila njegovu karijeru. Zbog nje je i postao ikona stadionskog rocka, iako se on ne bi složio s tim opisom. Za sebe bi rekao da je “momak iz Nigdjegrada” kojem se posrećilo iako ga kritika hvali kao jednog od najboljih bubnjara planeta.
Priča počinje 1969. The Stooges su u tom trenutku na prvijencu objavili kolekciju punk-klasika, dok se u isto vrijeme paru iz Warrena (Ohio) rodio sin. Dali su mu ime David Eric. Rođen je 14. siječnja. Majka mu je bila pjevačica u bendu, a otac flautist pa je u domu Grohlovih glazba bila uobičajen dio života. Grohl je, napunivši deset godina, počeo prebirati po gitari, a otkrivši gitarske pedale s distorzijom ubrzo se pridružio lokalnim cover bendovima specijaliziranima za The Who i The Rolling Stonese. Nastupom u lokalnom staračkom domu Grohl će prvi put osjetiti adrenalinsku radost nastupa uživo.
U ljeto 1984. zaputio se u D.C. na koncert lokalnog benda Void gdje upoznaje pankera Briana Samuelsa. Grohlov novi prijatelj svirao je u bendu Freak Baby koji je baš bio u potrazi za gitaristom. Iskoristio je priliku. Mlađahni pankeri ostali su impresionirani Grohlovim umijećem na šest žica pa su ga pozvali da im se pridruži i kotačići Grohlove punk-karijere su se pokrenuli, navodi James.
U kasnije promijenjenom sastavu Freak Baby nazvanom Mission Impossible, poslije je svirao i bubnjeve. Ali samo godinu dana nakon što se četvorka prvi put okupila, Mission Impossible je na ljeto 1985. u Washingtonu odsvirao svoj posljednji koncert. Unatoč sve većoj publici Grohl je došao u napast da svoju odanost ponudi hardcore bendu Scream iz Virginije. Bilo mu je tada tek 17 godina i nedavno su ga izbacili iz srednje škole zbog neizmjerne ljubavi prema punku. Tijekom prvih proba sa Screamom živio je svoj san lupajući po bubnjevima. No rujan 1990. za bend je depresivno vrijeme, na rubu su raspada. No, u Seattleu je u isto vrijeme postojao bend Nirvana. Imali su debitantski album, ali nisu imali bubnjara. Obrat sudbine ponudit će Grohlu priliku koja će ga zacementirati u rock-povijesti. Priča o Nirvani počinje, znamo, u selendri Aberdeenu gdje je mladi Kurt Cobain otkrio sklonosti prema punku i hardcoreu. Prisjećajući se prvih susreta s Cobainom i Novoselićem, Grohl je kazao da su bili puni strahopoštovanja prema njegovu pedigreu i prema sceni kojoj je pripadao, dok Grohl nije bio baš zaljubljen u grunge. Imali su radnu etiku koja bi posramila većinu ljudi i ciljeve uperene prema globalnoj dominaciji. Grohl se pridružio Nirvani nekoliko tjedana prije objavljivanja singla “Sliver”. Debitantski nastup s Nirvanom imao je 11. listopada 1990. u Nortshore Surf Clubu u Olympiji. Devet dana kasnije bio je na prekooceanskom letu (tijekom kojeg su se članovi benda snimali i te će snimke završiti u spotu “Nirvana: Live! Tonight! Sold Out!!”) prema Velikoj Britaniji gdje ih je čekala turneja, ali i razgovori s velikim diskografima i milijunski ugovor.
“U jednom smo trenutku prodavali glave pojačala i singl “Love Buzz” kako bismo imali što jesti, a u drugom smo bili milijunaši. Dolazeći iz Springfielda, prošao sam put od momka koji nije imao para i radio je u Tower Recordsu, do momka koji je zbrinut do kraja života. Sjećam se kada smo dobili prvi ček na tisuću dolara. Otišao sam si kupiti zračnu pušku i Nintendo – stvari koje sam oduvijek želio kao dijete”, rekao je Grohl 2001. Kad im je Capitol ponudio milijun dolara, na koncertu u Seattleu, Cobain je predstavio bend kao “korporativne rock prodane duše” prije nego što će prvi put zasvirati njihov budući epohalni singl, “Smells Like Teen Spirit”, vodi nas kroz povijest u knjizi James. “Smells Like Teen Spirit” postala je soundtrack generacije. Dok su se Grohl i Novoselić u intervjuima zabavljali verbalnim napadima na novu publiku, Cobainove zloglasne promjene raspoloženja postajale su sve ekstremnije. Grohl je čudno ponašanje benda rastumačio kao nesposobnost da se nosi s tako velikom promjenom u njihovim životima. “Postojao je taj punk-rock grijeh. Kurt se na neki način osjećao krivim što je napravio nešto za što će se uhvatiti velik broj ljudi. Što su nastupi bili veći, to smo bili udaljeniji od svojih ideala. Bio je to takav uragan da se nitko od nas nije stigao snaći”, objasnio je Grohl.
Himna grunge-generacije
Zbog iscrpljujuće europske turneje 1991. Cobain je ostao bez glasa. Otkazali su preostale datume turneje. Usred te turneje “Nevermind” je postao platinast, da bi 11. siječnja 1992. album postigao nešto nezamislivo bendu izraslom iz američke alternativne punk-scene – došao je na broj jedan Billboardove ljestvice. Diljem svijeta prodan je u 14 milijuna primjeraka. No, s velikim uspjehom došle su nove trzavice. Cobain se nećkao oko raspodjele tantijema. Jasno je dao do znanja zašto smatra da njemu pripada veći dio. Pjesme su bile njegove. A u dinamici benda postojala su još dva odnosa koja su stvarala probleme – Courtney Love i droga. Kalkuliranja o Cobainovoj ovisnosti o narkoticima dovela su ga u središte pozornosti. Jutro nakon nastupa u sjevernoirskom King’s Hallu 23. lipnja Cobain je kolabirao. Unatoč tvrdnjama da pati od čira na želucu, pokazalo se da je kolaps prouzročen preskakanjem terapije metadonom. Javno su se raspadali. Njihov zadnji album “In Utero” u Britaniji je objavljen 14. rujna 1993. Tjedan dana kasnije i u SAD-u gdje je odmah zasjeo na prvo mjesto Billboarda. No 5. travnja 1994. Cobainovo je tijelo pronađeno u sobi iznad garaže njegova doma u Ulici Washington Boulevard u Seattleu. Ubio se hicem iz sačmarice. Grohl je bio izvan sebe kad je čuo vijest. Razmišljao je o tome da prestane svirati.
“Često se sjetim njegova osmijeha”, prisjetio se nekoliko godina kasnije. “Bio je brižna osoba. Uvijek pristojan prema mojoj mami. Mnogi ga zamišljaju kao teškog čovjeka, a zapravo je bio jedan od najpristojnijih ljudi koje ste mogli upoznati. Promijenio mi je život. I nedostaje mi.”
“Odmah nakon Kurtove smrti počele su mi stizati ponude drugih bendova da im se pridružim kao bubnjar. To me malo vrijeđalo”, rekao je 1997., a citira se u ovoj knjizi: “Na neko vrijeme sam se pritajio, ali kad ste tako dugo na plesnom podiju, nema smisla prestati plesati”. I nije stao. Počeo je slagati ideje za vlastiti bend – Foo Fighters. A donio je i odluku koja će mu pomoći ostaviti prošlost iza sebe. Prvi put još od Freak Baby dana, više neće biti bubnjar, nego pjevač i gitarist. Osmog siječnja 1995. Foo Fightersi prvi su put zasvirali u javnom eteru. U svojoj radijskoj emisiji Self-Pollution Radio Show Eddie Vedder najavio je pjesme prijatelja Davea Grohla. Foo Fightersi karijeru su počeli u neuobičajenom statusu – bili su u maloj nezavisnoj kući koja je bila dio velikog diskografa. Htjeli su biti dovoljno maleni da sami steknu kredibilitet, unatoč tome što su u bendu bila dva člana najvećeg benda 1990-ih. U izboru imena benda vidljiva je Grohlova opsesija NLO-ima. Naime, potkraj Drugog svjetskog rata američki bi piloti svaku neobičnu pojavu na nebu zvali “Foo Fighters”. I ime Grohlove etikete, Roswell, inspirirano je sličnim izvanzemaljskim događajem vezanim za saveznu državu New Mexico. NLO teme postat će redoviti dijelovi njegovih intervjua, a dobit će i sporednu ulogu u hit-seriji “Dosjei X”.
Današnji su rokeri seronje
Godine 1995. bend je zajahao val uspjeha. Po pitanju tuluma nakon koncerta, Grohl kaže da ih nije bilo previše: “Ako smo dva mjeseca na turneji, bile su dvije-tri večeri kada bih se totalno uništio. Ne pušim travu, ne uzimam kokain, ništa ne radim. Mi smo vjerojatno najdosadniji bend na svijetu za velike izjave. Nije da ćemo kazati: “Volim se seksati u avionu. A nakon ševe, jebiga grrrmmmphhh...” Nismo rock-bend u tom smislu. Da smo cugali, možda bi bilo drukčije… Jedan od mojih ciljeva je da se ljudi osjećaju ugodno s nama”.
U knjizi saznajemo i da Grohl nikada nije bio ćudljiv ili prgav vođa, nego uvijek čvrsto na zemlji.
“Uvijek sam mislio da je izraz ‘rock-zvijezda’ pogrdan, užasan. Kad se sjetim starih rock-zvijezda, izgledaju kao superheroji iz crtića. A kad se sjetim rock-zvijezda današnjice, mislim da su seronje. Kada čujem termin ‘jedna od posljednjih pravih rock-zvijezda’, čini mi kao da kažu ‘jedan od posljednjih pravih seronja’. Da biste danas bili dobra rock-zvijezda, morate biti arogantni i ambiciozni. Nekada su rock-zvijezde imale veze s glazbom”, govori u knjizi Dave Grohl.
“Moj najveći idol je Neil Young. Živi na farmi s djecom i suprugom. S vremena na vrijeme odsvira koncert. To je život kakav želim”, otkriva Grohl. Ostao je normalna osoba”, govori Grohl. To se i realiziralo jer uspio je ostati underground trubadur koji stvara iskrenu glazbu, iako za mnoge, njegov je bend utjelovljenje mainstream MTV rocka. Do danas su objavili 19 studijskih albuma i osvojili 12 Grammyja i ne staju.