Malo je onih koji su u potpunosti promijenili tijek glazbene povijesti, no Ray Charles definitivno je jedan od njih. Njegovi nadimci – "otac soula" i jednostavno "genije" – u najkraćim mogućim crtama opisuju izvanrednog glazbenika kakav je i bio pa je turbulentna priča o tome iz čega je ovaj muzički lumen izniknuo još fascinantnija. Njegov život od najmlađe je dječačke dobi obavijen tragedijama, sa samo 16 godina postao je ovisnik o teškim drogama, a kroz svoju karijeru postao je poznat i kao veliki ženskar. Naposljetku, postao je otac dvanaestero djece, no unatoč svim problemima i aferama u kojima se za života našao uspio je izgraditi karijeru zvijezde o kakvoj mnogi mogu samo sanjati. Na današnji dan sjećamo ga se u povodu 95. obljetnice njegova rođenja.
Cjelokupna priča o životu Raya Charlesa zapravo počinje prije njegova rođenja. Naime, njegova majka Aretha svoju je majku izgubila u ranoj dobi, a kako otac nije bio sposoban brinuti se za nju, dao ju je svom suradniku Baileyu Robinsonu i njegovoj supruzi Mary, koji su je obećali odgajati kao da je njihova biološka kći. Stvar je, međutim, vrlo brzo postala alarmantna jer, kada je imala samo petnaest godina, Aretha je zatrudnjela, a da bi stvar bila još gora, otac tog djeteta bio je Bailey Robinson, koji je maloljetnu djevojčicu silovao. Bilo je to 1930., a 23. rujna iste godine, u gradu Albanyju u saveznoj državi Georgiji, kod Arethinih tetaka i tetki na svijet je došao Ray Charles Robinson. Po rođenju djeteta Aretha se, međutim, odlučila na suludi pothvat – vratila se u kuću Robinsonovih na Floridi. Bailey je, srećom, brzo otišao, a Aretha se smjestila kod Mary pa su njih dvije zajedno odgajale budućeg glazbenika.
Prije no što je napunio pet godina, Ray Charles upoznao je Wylieja Pitmana, pijanista i vlasnika Red Wing Cafea koji ga je učio svirati klavir u boogie-woogie stilu. Bilo je sasvim jasno kako je mali Ray apsolutno očaran melodijama koje je slušao u Red Wingu, no ono što je uslijedilo bio je niz nesretnih događaja koji će Raya obilježiti za cijeli život. Kada je imao samo pet godina, svjedočio je smrti svog mlađeg brata koji se utopio u kadi, u dobi od šest godina otkriven mu je glaukom, a samo godinu dana kasnije postao je potpuno slijep. Aretha je tada krenula u potragu za adekvatnom školom za svog sina, a naposljetku ga je upisala u Školu za gluhe i slijepe u St. Augustineu na Floridi, gdje je, na Brailleovu pismu, naučio svirati klavir, orgulje, saksofon, klarinet i trubu – ono što je desnom rukom čitao na brajici, lijevom je svirao na klaviru i obrnuto. Aretha je ovim potezom ispunila svoju misiju. Učinila je Raya nezavisnim i samostalnim čovjekom, no nažalost, samo nekoliko godina kasnije, kada je Ray napunio 14, zauvijek ga je napustila. Ray je kasnije govorio kako su majčina i bratova smrt dvije najteže tragedije njegova života.
Istraumatiziran, Ray Charles odlučio je prekinuti školovanje te se preselio u Jacksonville, a nedugo zatim otišao je u Seattle. Ondje je upoznao još jednog nadolazećeg glazbenog genija, Quincyja Jonesa, koji će kasnije također postati čovjek s vrha glazbenih top ljestvica. U to doba počela se razvijati i Rayeva ovisnost o heroinu, kao i, uostalom, njegov glazbeni uspon. Nakon nekoliko uspješnih singlova s Maxin triom, Ray Charles potpisao je ugovor s Atlantic Recordsom, a uslijedila je famozna "I've Got A Woman", koja ga je, zbog melodije preuzete iz pjesme "It Must Be Jesus", gotovo koštala karijere. Ipak, bilo je jasno se ovdje radi o jedinstvenom glazbenom stilu koji je Ray tijekom godina sve više razvijao, a izvedbom pjesme "What'd I Say" krajem pedesetih godina na scenu je donio sasvim novi glazbeni žanr – soul, mješavinu rhythm and bluesa, gospela i jazza.
Za nekoga tko je potpuno izgubio vid u sedmoj godini života, bio je vrlo napredan – što u glazbenom, što u ljubavnom smislu. Naime, u svojoj biografiji "Brother Ray" ovaj veliki glazbenik kazao je kako je nevinost izgubio kao dvanaestogodišnjak, i to s djevojkom koja je tada imala dvadeset godina, a njegova ljubav prema starijim ženama nastavila se i tijekom odraslog života, koji je obilježen brojnim aferama, ali i s dva braka.
Prva supruga Raya Charlesa bila je Eileen Williams, no to je potrajalo samo godinu dana, a tri godine kasnije, 1955., oženio se Dellom Beatrice Howard, koja je uz njega ostala sve do 1977. Dvadesetak godina njihova braka, međutim, nije proteklo bez turbulencija jer Ray Charles je, osim droge, bio ovisan i o ženama, što nije pretjerano skrivao. Ljubovao je, među ostalim, s članicom svoje prateće grupe The Raelettes Mae Mosley Lyles, koja je 1961. rodila dijete, a tijekom godina Ray Charles postao je otac čak dvanaestero djece s devet različitih žena. Svakome od svoje djece Ray je kasnije poklonio po petsto tisuća dolara.
Što se tiče problema s opijatima, Ray Charles nekoliko je puta uhićen zbog posjedovanja raznih droga, a sredinom šezdesetih godina otišao je na odvikavanje. Nakon godine dana bez opijata, što je dokazao i na sudu, prošao je bez većih posljedica, no kako bi iskazao svoje prave osjećaje, izdao je dvije nove pjesme: "Let's Get Stoned" i "I Don't Need No Doctor".
U nevjerojatno bogatoj (i suludoj) biografiji Raya Charlesa postoji još jedna zanimljivost – upravljao je avionom! Ne, niste krivo pročitali, glazbenik koji je od svoje sedme godine bio potpuno slijep nerijetko je upravljao mlažnjakom kojim su on i njegov bend putovali na nastupe. Imali su, naravno, stalnog pilota koji bi povremeno dopuštao Rayu da preuzme upravljanje avionom, što se (iz očitih razloga) nije sviđalo bendu, no postojala je još jedna mala tajna – Ray je ponekad i prizemljivao avion. Kasnije je rekao kako ništa od ovoga ne preporučuje osobama s oštećenjem vida.
Mogli bismo danima pisati o anegdotama koje je Ray Charles doživio za života, kao i o njegovu glazbenom nasljeđu, riječima kojima su ga hvalili te priznanjima poput 17 Grammyja, kao i onog za životno djelo koji je primio 1987., no ovdje ćemo ipak stati.
Život Raya Charlesa ugasio se 10. lipnja 2004. nakon operacije kuka te tada dijagnosticirane bolesti jetre i hepatitisa C. Na njegovu posljednjem ispraćaju bili su svi njegovi veliki prijatelji i kolege – od B. B. Kinga do Stevieja Wondera, a nasljeđe i karakter glazbenog genija, koji je iza sebe ostavio više od 60 albuma i više od 10 tisuća koncerata, možda je najbolje opisao njegov cjeloživotni prijatelj Quincy Jones rekavši kako nikada više neće postojati glazbenik koji je toliko pridonio rušenju zamišljenih granica među glazbenim žanrovima. Upravo mu za to danas zahvaljujemo.