Dalmacija ima svoje Zlato i srebro Zadra, stalnu izložbu crkvene umjetnosti koju svake godine u samostanu crkve sv. Marije vide tisuće posjetitelja i koja je odavno jedan od simbola ovog grada, stalni podsjetnik na način na koji su Zadrani u nekoliko bespoštednih ratova spašavali, i spasili, najvrjedniju baštinu. Isto tako, vrijednim remek-djelima zlatarstva može se pohvaliti cijela Hrvatska, no uglavnom je riječ o artefaktima koji se čuvaju u riznicama naših katedrala, posebice onoj zagrebačkoj. Zbog toga svakako treba pogledati sjajnu izložbu Muzeja za umjetnost i obrt “Gotičko i renesansno zlatarstvo u Zagrebu 1450. – 1550.” koja se (sve do 30. siječnja 2026.) održava u Muzeju grada Zagreba.
Autorica i kustosica izložbe je dr. sc. Arijana Koprčina, muzejska savjetnica MUO-a, stručnjakinja za ovo područje koja je 2022. objavila raskošnu monografiju “Zlatarstvo u Zagrebu 1450. – 1550./Liturgijski predmeti i nakit” kojom je Školska knjiga otvorila svoju tada novu biblioteku Tezoro. Partner izložbe je Zagrebačka nadbiskupija koja je ujedno najveći i najvažniji posuditelj izložaka koji su smješteni u ambijentu podruma Muzeja grada Zagreba, koji svojim ciglenim svodovima u misli posjetitelja priziva katakombe, podzemne grobnice, ali i drevna skloništa za ljude i dragocjenosti. Izložba je svečano otvorena kao završetak Zagrebačkog muzejskog vikenda, nove kulturne manifestacije, koja je organizirana kako bi se slavila suradnja zagrebačkih muzeja i svečano obilježila 175. obljetnica ujedinjenja Gradeca i Kaptola.
Posjetitelji mogu vidjeti ukupno 52 umjetnine iz razdoblja druge polovine 15. i prve polovine 16. stoljeća koji su sačuvani ili se povezuju s prostorom nekadašnje Zagrebačke biskupije, od 1852. godine nadbiskupije. Riječ je o remek-djelima srednjovjekovnih zlatara, izvedenih ručnim zlatarskim tehnikama od kojih su mnogi ukrašeni dragim kamenjem, biserima i emajlom, što je u ono doba bilo posebno cijenjeno. Nažalost, o samim majstorima zlatarima danas ne znamo ništa, jer u to doba nije bilo uobičajeno potpisivati ni zapisivati autore, a pretpostavlja se da je većina naručena u zlatarskim radionicama izvan Hrvatske. Na sreću znamo imena naručitelja, tj. velikodostojnika koji su nam ostavili ovo blago.
Tako su iz riznice zagrebačke katedrale izloženi predmeti iz najvažnijih ostavština najutjecajnijih osoba iz ovog razdoblja. Pažnju svakako privlači gotička monstranca iz posjeda Ivaniša Korvina, koju je on (vjerojatno) 1491. godine darovao pavlinskom samostanu u Lepoglavi, a tu je i ostavština zagrebačkog biskupa Osvalda Thuza koji je upravljao biskupijom od 1466. do 1499. koja se sastoji od srebrnog i pozlaćenog vrča s njegovim grbom na poklopcu te biskupskog štapa. Izložena je i ostavština njegova nasljednika Luke Baratina, koja ujedno broji najviše predmeta iz ovog vremena, a koja se sastoji od srebrnog pozlaćenog gotičko-renesansnog pastorala, kasnogotičkog paxa i pektorala optočenih safirima, rubinima i biserjem te drugim dragim kamenjem te renesansnog kotlića sa škropilom za blagoslovljenu vodu. Uz spomenuta remek-djela svakako treba vidjeti i renesansnu kadionicu s lađicom i žličicom biskupa Šimuna Erdödyja, izniman zlatni renesansni lanac s emajlom i biserima talijanske provenijencije te brojne reprezentativne kaleže i relikvijare.
Posebnu pažnju posjetitelja svakako će privući zlatni relikvijar u obliku većeg križa u kojem je pohranjena čestica Sv. Križa, koju je biskup Macilin 1137. godine nabavio u Jeruzalemu i donio u Zagreb.
Uz predmete iz zagrebačke riznice izloženi su i predmeti iz crkve sv. Marka i iz crkve sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi, a ova je izložba jedinstvena prilika da se u Zagrebu vide i predmeti iz Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije i Riznice katedrale sv. Terezije Avilske, kao i umjetnine koje su posuđene iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, crkvi u Glogovnici, Križevcima i Čazmi. Kako su druga polovina 15. i prva polovina 16. stoljeća bile iznimno nesigurna, ratna, vremena u kojima su naši krajevi bili stalno pod udarom osmanlijskih osvajanja, posebno je zanimljiva priča o načinu na koji je ovo blago spašeno i sačuvano. Zbog stalne ratne opasnosti bila su to i vremena kada su najvrjednije stvari žrtvovane radi financiranja obrane od turske najezde, doba kada su kraljevi propisivali rekviziciju zlata i srebra, ponajprije zbog nadolazeće bitke na Mohačkom polju, ali remek-djela ove izložbe svjedoče o tome da su hrvatski velikodostojnici i biskupi našli način da ‘izigraju’ pravila tadašnjeg carstva. Povijesno znamo da su biskupije Ugarsko-hrvatskog kraljevstva dobile nalog o rekviziciji koju je proglasio kralj Ludovik Jagelović, kao što znamo i da karlovački biskup nije proveo taj nalog, ali nije jasno što se dogodilo u Zagrebu.
– Sigurno znamo da je nalog za rekviziciju stigao u Zagreb, ali zbunjuje nas to što je biskup Šimun Erdödy zasigurno izveo neki manevar kojim je uspio spriječiti oduzimanje umjetnina. U njegovo doba opasnost od Turaka bila je najveća, postoje zapisi o tome da je sklanjao vrijedne predmete iz područja s kojeg je stanovništvo bježalo i spremao ih u riznicu u Zagrebu. Izgleda da je našao način da zaobiđe rekviziciju. Nemamo o tome pisani dokument, ali vidimo da su najvrjedniji srednjovjekovni komadi sačuvani – objašnjava dr. sc. Arijana Koprčina.
Na ovu (gostujuću) izložbu Muzeja za umjetnost i obrt svakako trebaju otići svi koje zanima povijest naših krajeva, očuvanje baštine, kao i najvrjednije umjetnine koje su nam ostavile generacije koje su tu bile prije nas. Naravno, razgledat će je i oni koji žele vidjeti nedostupno blago, pa je ova izložba i povod rasprave kulturne i političke javnosti o nekom novom muzeju u kojem bi ova vrsta umjetničkih djela bila stalni postav. No, ovo je i velika priča o inspiraciji tijekom povijesti umjetnosti, jer svatko tko je ljubitelj mode lako će u pektoralu optočenom plavim safirima, rubinima i biserjem, koji je dio ostavštine biskupa Luke Baratina, prepoznati (crkvenu) umjetnost renesanse iz koje je svoje nadahnuće crpio modni dvojac Dolce i Gabbana za jednu od svojih najpoznatijih kolekcija.