MATIJA DEDIĆ DRUGI POGLED (Dallas)

Na domaćoj je sceni teško pronaći tako potkovanog pijanistu, ali je još teže naći nekoga tko je svoj ugled, svirajući sa svime i svakime, bio kadar rasprodati tako lako. Ako ste snimili bilo kakav album pozovite Matiju: sigurno će doći.

Logično, njegova ozbiljna strana ipak dominira projektima do kojih mu je najviše stalo, a album reinterpretacija očevih klasika očito spada u takve, iznimno povlaštene diskografske istupe. Ideja i izvedba usporedive su s izvrsnim američkim jazz(y) klaviristom Bradom Mehldauom koji je svoj recentni album, ispunjen preradama vremešnih pop standarda, naslovio po Nick Drakeovoj melankoličnoj himni "Day Is Done".

Dedić junior se pak usredotočio na pomno odabrane klasike iz očeva repertoara ne zadržavajući se samo na pjesmama s redovnih Arsenovih studijskih albuma. "Drugi pogled" tako sadržava sedmominutnu verziju šansone "Moderato Cantabile" (s možda najljepšim klavirskim riffom u povijesti domaće pop glazbe), potom preradu "Kuće pored mora", "Ne plači" i  među ostalim  "Sve što znaš o meni" koju su TBF u sampliranoj formi približili najmlađem auditoriju.

U potonjoj se pojavljuje i Arsen glavom i glasom, kao što se u "Kući za ptice" u priču uključila mama Gabi. U većini izvedbi Matija se klonio radikalnih zahvata bježeći u jazz improvizacije tek sporadično, ostavljajući lirsku nit originala netaknutom.

To se odnosi i na nekoliko upečatljivih tema izvorno skladanih za TV serije, poput one "U registraturi" ili iz filma "Glembajevi", u kojima je njegov impresionistički, Keith Jarretovski senzibilitet procvao u punom sjaju. Najslabije karike ovog obiteljskog druženja izleti su u jazz/rock fusion (uvodna "Sve te vodilo k meni") koji ostavljaju dojam šake u oko u kontekstu inače uspješnog albuma. (D. L.)