25. Zimske olimpijske igre svečano su otvorene u petak navečer na stadionu San Siro u Milanu. Pod redateljskom palicom veterana olimpijskih spektakala Marca Balicha, otvaranje nazvano "Armonia" (Harmonija) ušlo je u povijest ne samo kao prvo koje se odvijalo na četiri različite lokacije istovremeno, već i kao najduže ikad, s trajanjem od gotovo tri i pol sata.
Bio je to kaotičan pregled talijanske kulture koji je slavio sve, od Verdija i da Vincija do kafetijera za moka kavu. Umjetnički program započeo je odom talijanskoj kreativnosti, a na pozornici pojavili su se plesači maskirani u skladatelje Puccinija, Rossinija i Verdija plešući na ritmove Italo disco hita "Vamos a la playa" iz osamdesetih.
Glazbeni program bio je spoj očekivanog i iznenađujućeg. Talijanska pjevačka zvijezda Laura Pausini izvela je nacionalnu himnu, a legendarni tenor Andrea Bocelli ariju "Nessun dorma". Međutim, trenutak o kojem se najviše raspravljalo bio je nastup američke dive Mariah Carey. Pojavivši se u srebrnoj haljini, otpjevala je klasik "Nel blu, dipinto di blu" na talijanskom, no njezin je nastup u svjetskim medijima opisan kao razočaravajuć, pa čak i anemičan.
Reakcije svjetskih medija i kritičara bile su podijeljene. S jedne strane, hvalili su klasični pristup koji se, umjesto na dronove i specijalne efekte oslanjao na izvedbenu umjetnost. Časopis Time tako je nazvao ceremoniju "trijumfom kazališnih entuzijasta nad sportom". S druge strane, britanski The Guardian otvaranju je dao 3 zvjezdice i napisao kako je sve obilježila "debela doza kiča". No, jedna stvar oko koje su se svi složili jest da je ceremonija bila bolno preduga.
Što o svemu tome misli, upitali smo našeg poznatog redatelja Krešimira Dolenčića, pod čijom su se redateljskom palicom odigrala otvaranja brojnih manifestacija u Hrvatskoj i svijetu, od Univerzijade 1987. godine, preko dočeka Vatrenih 2018., do otvaranja Pelješkog mosta 2022., a režirao je i najveću opernu predstavu svih vremena, Verdijevu "Aidu" s 2300 sudionika u Šangaju i Pekingu.
- Mogu iskreno reći da je ovo bilo jedno od najgorih otvaranja Zimskih olimpijskih igara ikada. A bilo je nekih iznimno dobrih, poput otvaranja ZOI 1994. u norveškom Lillehammeru, a i Soči je također bio izvrstan, naravno, jer nije bilo nikakvih financijskih ograničenja, pa su si mogli dati oduška. No ovo je bilo baš jako loše i bezidejno. Pored sve moguće talijanske glazbe i ljepota, oni dovedu Mariah Carey! Koreografija bila je nikakva, a jedino što dobro mogu reći o tom otvaranju jest da sam u jednoj sceni primijetio dobre kostime. Ostalo je sve bilo potpuno bezveze. Istina, ta zimska otvaranja i nisu nešto važna, ali ovo je baš bilo ispod nivoa. Razočaran sam - kazao nam je Dolenčić dodavši da ima dojam kao da je cijela ceremonija sklepana nabrzaka.
Što bi on promijenio da je imao priliku režirati otvaranje Zimskih olimpijskih igara, upitali smo ga?
- Ne znam. Ne mogu to tek tako reći. Takve se stvari rade godinu dana, pa i više, tako da ne bi bilo fer. Ali izbacio bih sve ovo što smo vidjeli (smijeh) - zaključio je.
Trebalo te je tamo poslati da isključiš zvučnike...