Koliko 'posljednjih turneja' može održati neka pop ili rock zvijezda?

Pišući 2024. o dolasku Roda Stewarta u Arenu Stožice u Ljubljanu, naveo sam tvrdnju iz službenog priopćenja koje je njegov menadžment slao medijima – da je turneja “One Last Time”, kako joj je i ime govorilo, posljednja. Pa su mnogi pohrlili kupiti ulaznice kako bi posljednji put vidjeli omiljenog pjevača, koji je u Zagrebu održao odličan koncert 2018. Čak sam doslovno napisao: “Naziv (valjda) posljednje turneje ‘One Last Time’ vjerojatno nije ovjerio kod javnog bilježnika, ali teško da će nakon 80. rođendana početkom iduće godine opet krenuti na slično putovanje.”

No vidi vraga, tri godine kasnije, 2027., Rod Stewart nastupa u pulskoj Areni u sklopu svoje posljednje turneje “The Final Encore”, tijekom koje će posjetiti dvadesetak gradova u Velikoj Britaniji i EU. U tu svrhu opet je dao nekoliko izjava u kojima, kao i prije tri godine, sasvim jasno i patetično govori koliko mu je sve to značilo, koliko voli publiku i kako mu bez nje život ne bi bio ni približno isti. Sve je to, pretpostavljam, točno, ali je glavno pitanje koliko su točni podaci o posljednjoj turneji i koliko uopće “posljednjih turneja” može odsvirati neka pop ili rock zvijezda? Naravno da je to dopušteno, premda nije korektno prema publici koju se iz godine u godinu “cima” s oproštajnim turnejama. Rod Stewart nije ni prvi ni posljednji koji to radi. Sindrom “posljednjih turneja” postao je toliko smiješan da se neki glazbenici namjerno poigravaju tim pojmom. Primjerice, Roger Waters svoju je turneju “This Is Not a Drill”, održanu 2022. i 2023., službeno i ironično najavljivao kao “my first farewell tour” (“moja prva oproštajna turneja”), čime se duhovito narugao trendu starijih rock glazbenika koji stalno najavljuju posljednje koncerte kako bi privukli publiku, a potom se uvijek vraćaju iz mirovine. Taj izraz često se koristi kao interna šala na račun rock i pop veterana koji nikako da odu, a stalno nekamo odlaze (u penziju), poput članova sastava The Who i KISS te Eltona Johna, koji su godinama održavali “posljednje” turneje pa se nakon nekoliko godina ponovno vraćali na scenu. Meni omiljeni The Who i Pete Townshend možda su i najveći šampioni takvih strategija jer su svoju prvu posljednju turneju odsvirali još 1982. No to ih nije spriječilo da se od 1989. stalno vraćaju i najavljuju da je ovo “who’s last”, kako se i zvao njihov koncertni album iz 1982. No lani sam ih gledao u Padovi, što im je, uz koncert u Milanu, čini se, ipak bio pretposljednji nastup u životu, odnosno karijeri.

Oproštajna turneja jedan je od čestih fenomena popularne glazbe. Za izvođača ona bi trebala označiti kraj jedne životne i profesionalne etape, a za publiku posljednju priliku da omiljene izvođače vidi uživo. No povijest popa i rocka pokazuje da “posljednji put” nije uvijek doista posljednji. Mnogi su se izvođači nakon oproštaja vraćali na pozornice, a samo su rijetki doista završili karijeru bez povratka. Jedan od takvih primjera je sastav Led Zeppelin, koji se doista raspao nakon smrti bubnjara Johna Bonhama 1980., premda su njegovi preostali članovi nekoliko puta nastupili zajedno, a 2007. održali su i jedan službeni koncert pod imenom Led Zeppelin u londonskoj areni O2.

Većina drugih nije bila toliko dosljedna. KISS je turneju “End of the Road World Tour” razvukao od siječnja 2019., kada je započela u Vancouveru, do 2. prosinca 2023., kada je završila u njujorškom Madison Square Gardenu, u međuvremenu posjetivši i Arenu Zagreb. Mötley Crüe su 2014. najavili “The Final Tour” i čak potpisali formalni “Cessation of Touring Agreement” – nešto poput Kolakušića, koji je izjavu ovjerio kod javnog bilježnika – dokument kojim su se obvezali prestati nastupati pod imenom Mötley Crüe nakon 2015. Turneja je završila na Staru godinu u Los Angelesu, ali ne i priča o njima. Nakon nekoliko godina ponovno su se okupili, a bend je 2019. objavio da se vraća na pozornicu. Slično je bilo i s Cher, koja je početkom dvijetisućitih godina održala “Living Proof: The Farewell Tour”, da bi se godinama kasnije vratila na pozornicu turnejom “Here We Go Again” 2018. godine. Pitanje je dokad bi nastupala da joj planove nije poremetila pandemija 2020. godine.

Ozzy Osbourne bio je, nažalost, puno dosljedniji. Iako je prethodno odradio oproštajnu turneju, baš kao i njegov sastav Black Sabbath, konačni oproštaj od pozornice dogodio se 5. srpnja 2025. u Birminghamu, kada se ponovno okupila izvorna postava Black Sabbatha. Bio je to zaista Ozzyjev posljednji javni nastup jer je 17 dana poslije preminuo.

Od domaćih primjera pamtimo bučno najavljivani oproštajni koncert Parnog valjka na Trgu bana Jelačića na Silvestrovo 2005., no grupa se već nekoliko godina kasnije ponovno okupila. I nakon smrti Akija Rahimovskog bilo je spekulacija o njezinoj budućnosti, ali je ipak nastavila dalje s novim pjevačem. Goran Bregović godinama se javno ograđivao od vremena provedenog u Bijelom dugmetu, da bi 2005. pristao na tri stadionska koncerta u povodu obilježavanja 30. obljetnice osnutka grupe, s originalnim glazbenicima i svim pjevačima. Kada smo u njegovoj kući u Beogradu radili intervju 2014., iznenada mi je najavio da će na turneji 2015. ponovno svirati stare pjesme Dugmeta i proslaviti 40. obljetnicu, iako je godinama izjavljivao da je s Dugmetom gotovo. No ti koncerti s Orkestrom za vjenčanja i sprovode održavali su se godinama, sve do 2025., kada se ponovno okupila rock postava grupe, koja i danas nastupa slaveći 50. obljetnicu osnutka Bijelog dugmeta. Ukratko, povijest pokazuje da između riječi “posljednji” i “nikad više” ipak postoji velika razlika.