Po opsežnosti projekta koji je zakoturao zadnjim albumom "Trostruki salto", nedavno objavljenim i u vinilnom formatu, Kandžija je nakon šest godina stanke iskazao ozbiljnu ambicioznost. Od vizualne prezentacije s pažljivo pripremanim videospotovima i konceptualnim narativom, velikim koncertom u Tvornici krajem veljače s dugim popisom gostiju s kojima je svoju slavonsku hip-hop operetu pretvorio u dojmljiv scenski program.
A sve na temelju pjesama povratničkog albuma "Trostruki salto" (Menart) kojim je jedan od pionira domaćeg rapa "skrenuo" na širi pop teritorij, skoro na tragu recentne američke produkcije. Ali uvijek s domaćim temama u mislima, pa je iza Kandžije opet ostalo pjesama (i neizbježnih komaraca) koje seciraju aktualnu tematiku na način da zbog sveprisutne ironije kojom zamata istinu ne znaš bi li radije plakao ili skakao. I jedno i drugo može se uz teme poput uvodne "Idemo po sreću" ili "Mate Rimca" koje satiru i zapažanja u tekstovima "provode" kroz privlačnu plesnu glazbu čiji je producent Luka Tralić Shot, koji je usporedno radio i na zadnjem albumu Elementala "Dobra djeca".
Za razliku od 13 pjesama u 56 minuta trajanja CD-a, vinilno izdanje "Trostrukog salta" donosi dvije manje, zbog prilagodbe LP formatu. Iako je "Trostruki salto" formom više pop i soul, ima dovoljno poznatog repanja, a nema dileme da pjesme poput "Ona ne voli" ili "Trče djeca" – sa stalnim spominjanjem onih koji su otišli, ili nisu, a trebali su, u Irsku – zadržavaju kritičku oštricu, na malo ležerniji, ali itekako rječit način.
Kao što se moglo shvatiti iz nastupa na Dori, Kandžija se prilagodio medijskim zahtjevima trenutka u kojem i s kojim živimo, ali taj kompromis ne smanjuje domete odličnog, sadržajnog albuma koji će zbog njegove privlačnosti čuti mnogi koji ranije nisu "naletjeli" na Kandžiju.