Sve što u životu izaziva pozitivne emocije, vrijednost je koju vrijedi čuvati. I vraćati joj se. Uvjerena sam da svatko tko je ikada bio na nekom od koncerata karlovačkog Folklornog ansambla "Matija Gubec" zna o čemu govorim. Skladnost, suverenost kojom nastupaju i kreću se pozornicom plešući i pjevajući o svadbenim običajima u Slavoniji, običaju udvaranja u Lici, bitki na Korčuli, običajima na Krku, u Istri, iz dubrovačkog kraja, iz bilo kojeg drugog dijela Hrvatske fascinantni su i gledatelja ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Mene nikada nisu. Energija i ljubav prema onome što rade, svjesnost da su time čuvari tradicije koja nas obilježava kao narod, prožima njihove nastupe i razlijeva se na publiku. Ta energija okuplja ove plesače već 90 godina. U tolikom se vremenu u životu čovjeka naniže svakakvih priča; uspona i padova, suza i smijeha, uspomena, prijateljstava, događaja koji oblikuju život, a priče koje na tisuće plesača, pjevača, svirača koji su u tih devet desetljeća bili dio velike Gupčeve obitelji, toliko su snažne da ne samo da su oblikovale život svakoga od njih, nego već odavno oblikuju i kulturni život i prepoznatljivost grada Karlovca i izvan granica Hrvatske.
I zato, ako 6. lipnja ove godine nakon velikog koncerta ugase svijeće na rođendanskoj torti na kojoj će svijetliti broj 90, mogu s ponosom reći da su u Hrvatskoj jedni od rijetkih ansambala s tako dugom i bogatom, neprekinutom tradicijom čuvanja narodne baštine. Sve ono što im se u bogatoj biografiji ansambla nanizalo, a brojke kažu da su nastupili na čak 41 međunarodnom festivalu diljem svijeta, u 20 zemalja i na pet kontinenata, da su u Karlovcu organizirali međunarodni festival folklora koji će se ove godine održati 27. put, koji je do sada u Karlovac doveo gotovo četiri tisuće plesača iz čak 56 zemalja diljem svijeta, ali i da ih je Hrvatski sabor kulture nekoliko puta proglasio najboljim folklornim ansamblom Hrvatske, zaslužuje poštovanje i divljenje.
Mladost koju danas možete vidjeti da se sa starijim kolegama izmjenjuje na pozornici tijekom koncerta posvećena plesu s istom emocijom koju ste godinama gledali na Gupčevim plesačima dokaz je da FA "Matija Gubec" ima i budućnost kojoj se može radovati. Ponajprije zato što ima vodstvo koje je, osim kvaliteti onoga što izvode, posvećeno i baš toj mladosti koju privlače i odgajaju u vrsne plesače, pjevače, glazbenike, u čuvare baštine za vremena koja dolaze. I dok je u svemu tome one emocije s početka priče koja se s pozornice prelijeva na publiku, pa im nastupi završavaju okrunjeni dugotrajnim pljeskom, budućnost im je sigurna; tradicija očuvana.
A tu zaraznu emociju i posvećenost folkloru osjećate kada razgovarate s vodećim ljudima ansambla. S istim žarom o planovima, ali i o minulim vremenima i danas, kao i prvoga dana u ansamblu, govori i Željko Štajcer, dugogodišnji predsjednik FA "Matija Gubec", voditelj ansambla koji je utkao gotovo 40 godina u ovu priču i zbog kojeg je Gubec danas ono što jest. Kada se 1987. godine u Karlovac vratio kao dr. ginekologije sa studija medicine u Zagrebu, gdje je bio plesač u SKUD-u "Ivan Goran Kovačić", s Brankom Đurđevićem preuzeo je vođenje tada KUD-a Matija Gubec. Branko Đurđević postao je tada predsjednik, a mladi liječnik Štajcer voditelj i njegov zamjenik. Odmah su "kliknuli", njihove ideje o tome kako tadašnji KUD preobraziti u moderan folklorni ansambl polako su se, ali uporno probijale kroz poteškoće na koje su nailazili i uspjesi u biografiji društva počeli su se nizati; od lokalnog KUD-a postali su folklorni ansambl svjetskog glasa koji svojom izvedbom može stati uz bok najboljim izvođačima, što su im brojne nagrade i priznanja do danas i potvrdile.
– Teško je sažeti sve ono što je ansambl ostvario u ovih 90 godina, od 6. lipnja 1936. godine, kada se grupica ljudi sastala i okupila tadašnje Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Hrvatskih Zagoraca "Matija Gubec". Brojni Zagorci tada su se doseljavali u Karlovac zbog posla, posebno u kožarsku industriju, i tako je zapravo počelo. Oni koji su već došli okupili su se kako bi pomogli onima koji tek dolaze, a iz druženja karlovačkih Zagoraca ubrzo se razvio tamburaški orkestar i pjevačko društvo, a potom i folklorni ansambl. Kada sam došao nakon fakulteta, situacija je u karlovačkom folkloru bila općenito loša, tada su voditelji mahom radili s ciljem zanemarivanja hrvatskog folklornog izričaja. To sam odlučio promijeniti. U Zagrebu sam plesao u "Goranu Kovačiću", gdje se izvodio tadašnji jugoslavenski program, ali je ipak dominirao drugi pristup folkloru kroz zagrebačku školu folklora, gdje se zadržao taj hrvatski kulturni identitet i njegovala specifičnosti mikroregija. Radilo se s vrhunskim koreografima, vrhunskim aranžmanima. Oduvijek sam znao da nisam koreograf, ali imao sam želju i afinitet biti voditelj, a smatrao sam da koreografije trebaju raditi stručnjaci u tom polju. Već sam im 1987. pomagao za jednu smotru; obući ih, malo sam doradio koreografije koje su imali, da bih s prvim danom 1988. službeno preuzeo vođenje tadašnjeg KUD-a "Matija Gubec", koji smo kasnije nazvali Folklorni ansambl "Matija Gubec". Tada sam na sastanku predsjedništva iznio svoj koncept rada: kupovat ćemo koreografije vrhunskih koreografa, nabavljati aranžmane, nastupati i paralelno kupovati nošnje i instrumente uz koreografije. To je prihvaćeno i tako smo krenuli. Ambiciozno. Radili smo po dvije do tri koreografije godišnje, imali smo i dosta komercijalnih nastupa tih godina posvuda, a svi izvođači odrekli su se bilo čega, čak i sendviča i sokova, sve kako bismo mogli kupovati nošnje. I doista smo uspjeli nabaviti veliki fond nošnji, originalnih. I tako je Gubec krenuo. Već 1990. godine bili smo u Nizozemskoj, gdje smo rekli da ćemo se, ako nas ne žele najaviti kao ansambl iz Hrvatske, vratiti bez nastupa. Oni su prihvatili taj naš stav. Uslijedili su nastupi izvan granica Hrvatske u to ratno doba i bilo nam je važno pokazati da je Hrvatska dio zapadnog svijeta, što se našom tradicijskom kulturom koja se temelji na mediteranskom, alpskom i panonskom folkloru, lako iščitavala iz našeg folklora. Govorili smo istinu o ratu, o onome što se događa u Hrvatskoj na turnejama po Europi, ali i Americi i Kanadi – prisjeća se dr. Željko Štajcer, danas dopredsjednik FA "Matija Gubec".
Gostovanje u Grčkoj 1992. godine, dakle u jeku ratnog vihora u Hrvatskoj, dodaje, bilo je prekretnica za puno toga, pa i karta kojom su krenuli na prvu turneju u SAD već iduće godine.
– Bili smo u Grčkoj u blizini granice s Makedonijom i domaćini su nas tražili da potpišemo peticiju koja je trebala ići u UN, a odnosila se na spor Grčke i Makedonije oko naziva Makedonija, koji su im Grci sporili. Situacija je bila dosta napeta, ja sam ansamblu iznio stav, dogovorili smo se, a onda sam rekao domaćinima da smo mi došli zbog kulturnih nakana, da nemamo veze s politikom, da te sporove prepuštamo politici, odnosno da se ne želimo ni na koji način miješati u bilo kakve sporove ni potpisivati ikakve takve peticije. Ispala je zbog toga velika frka, razmišljali su da nas vrate zbog toga, no kako su osim nas još i Amerikanci odbili potpisati istu peticiju, nisu se usudili izbaciti nas s festivala jer bi tada morali izbaciti i njih, što bi im donijelo teže posljedice. Kolega voditelj iz SAD-a na toj nam je odluci čestitao i već me sljedeći dan potražio i uručio mi bjanko pozivnicu za njihov festival u Americi iduće godine. Bio je to veliki stimulans i za sve članove ansambla. I onda je krenula ludnica oko pripreme te turneje jer nije bilo, kao danas, od mailova do ostalih komunikacijskih kanala, sve se dogovaralo telefonom, nekim pismima, imali smo samo faks kao mogućnost slanja nekih bržih poruka, ali sve je ispalo odlično; imali smo sjajnu turneju koja je trajala čak 40 dana, punili smo najveće dvorane, emocije su bile velike, susreti su završavali i u suzama. Tamo su nastale uspomene koje nitko nikada neće zaboraviti. Bio nam je to prvi odlazak na tako veliku turneju i još izvan Europe – kaže Ž. Štajcer.
Tada je ansambl imao više od 120 članova; danas ih je i više. Prisjeća se jednog gostovanja u Americi nekoliko godina nakon toga u Kansas Cityju, gdje je bio i šef karlovačke gospodarske komore; gradovi Karlovac i Kansas City su se pobratimili, a predstavnici tvrtke General Motors idućih su godina došli u Karlovac.
– Turneja po Australiji bila je nezaboravna i zbog humanitarne note. Isprva su domaćini mislili da ćemo imati stotinjak ljudi po nastupu, no kamo god da smo došli, posjećenost je bila nevjerojatna, povećavali su kapacitete dvorana; tisuću je mjesta bilo malo za sve koji su nas dolazili gledati. S te turneje stigla je donacija u rodilište; karlovačka Opća bolnica dobila je za rađaonicu dva stola za rađanje; s nastupa u Melbourneu i Sydneyu – prisjeća se dr. Štajcer.
U radu su se prilagođavali vremenima koja su nosila svoje mijene.
– Mi smo 2019. godine u koroni napravili potpuni obrat; postavili smo drugu koncepciju rada, nalik na nogometni klub. Oformili smo sekcije, ansamble, krenuli s malima, malo većima, pa još većima, pa do A ansambla, a imamo i veterane. Odgajamo tako svoje članove koji će doći do A ansambla. Naime, odluka koja je donesena ranih 90-ih godina, da izvanškolske aktivnosti više ne idu u satnicu nastavnika, imala je loš odjek. Do tada su nam nastavnici koji su s djecom vodili zborove, folklor, dramske sekcije, bili su kao menadžeri na bazičnom terenu, koji su prvi uočavali djecu talentiranu za pjevanje, ples, glumu, za bilo koji kulturni izričaj i usmjeravali ih u svoje školske sekcije, a onda ih kasnije slali dalje. Oni su dolazili kao plesači s određenim plesnim temeljem, s usađenom ljubavi prema plesu i to je odličan start. To se tada izgubilo, tako da nove članove privlačimo zahvaljujući entuzijastima koji danas rade s djecom po školama kroz promociju naših nastupa i čitavog rada. I sam sam kada sam završio osnovnu školu dobio poziv, i to mi je i danas ostalo u lijepom sjećanju. Na pozivu je pisalo "odabrani ste da biste se mogli priključiti folklornoj sekciji Centra za društvenu djelatnost omladine", koji se tada osnivao. Došlo nas je jako puno, svi već dobri plesači, i voditelji su doista imali odakle izabrati članove. Sada je to teže, posebno u manjim gradovima. Danas sami stvaramo, čak i od početka, svoje plesače, pjevače, svirače – kaže sugovornik.
Od početka su gradili i bogati fundus narodnih nošnji koje Matija Gubec danas ima; od tek nekoliko nošnji lokalnog karaktera, danas imaju oko 360 kompleta nošnji iz svih krajeva Hrvatske; od Slavonije do Dubrovnika. Bogatstvo hrvatske folklorne tradicije s kojima se malo koji domaći ansambl, osim Lada, može pohvaliti. Bogatstvo koje su karlovački plesači promovirali na pozornicama diljem svijeta. Uz to, imaju čak 38 različitih koreografija, autorska djela eminentnih hrvatskih koreografa, muzikologa, etnologa. Mnoge od tih točaka su i dio repertoara Lada i drugih velikih ansambala uz čiji bok stoji i karlovački "Matija Gubec".
– Puno se toga, dakle, promijenilo u tih mojih 40-ak godina u ansamblu. Osim ideja i planova koje sam provodio, na puno nas je promjena guralo i vrijeme i situacija u društvu kroz koji ansambl živi. Dakle, od toga kako privlačimo nove članove do toga na koliko nastupa možemo ići. Nekada su ljudi mahom radili prijepodne, uglavnom su imali više-manje slično radno vrijeme, a ako ste negdje nastupali i time promicali svoju zemlju, plesači su mogli dobiti slobodne dane na poslu, u školi svakako s potvrdama ansambla. No danas, kada većina radi u privatnom sektoru, to je malo teže, tako da smo i nastupe i odlazak na festivale prilagodili novim okolnostima. Jedne smo godine imali broj probi i nastupa koliko je i dana u jednoj godini – dakle 365 što proba, što nastupa! Znali smo imati i po tri nastupa u jednome danu, posebno na turnejama. Jako smo malo bili slobodni, no imali smo i toliko ekipa da su se mogli izmjenjivati na nastupima – kaže nam sugovornik.
I u jeku tih silnih nastupa i gostovanja na festivalima, prisjeća se Štajcer, na povratku s gostovanja u Grčkoj, kolegama je iznio svoj novi plan – jednom kada rat prođe, "Gubec" bi mogao napraviti festival u Karlovcu.
– Bili smo u Francuskoj na jednom pivskom festivalu 1997. godine i tada je Željko Šančić, tadašnji dožupan, išao s nama. I na povratku sam mu predložio da i mi u Karlovcu napravimo nešto slično; festival folklora koji bismo vezali za naše Dane piva, koje mi ionako imamo u Karlovcu već godinama. Dakle, naš bi festival bio nešto novo, a vezan za već renomirane Dane piva. Taj smo koncept proveli u djelo već iduće godine i prvih smo deset međunarodnih festivala folklora napravili uz Dane piva; s kraja kolovoza na rujan. Nakon toga festival se veže za Dan grada Karlovca, dakle početkom srpnja. I time smo, zapravo, potaknuli da se oko Dana grada veže i niz drugih raznih manjih festivala, sve do današnje velike organizacije koja se zove Zvjezdano ljeto. U organizaciji festivala već na početku su nas podržali svi načelnici, gradonačelnici, župani, dobili smo tada Učenički dom za smještaj grupa iz svih krajeva svijeta, svi su nam nastupi, od otvorenja pa nadalje, bili uvijek krcati posjetiteljima i tako je krenula ta priča u kojoj smo se u početku morali dokazivati i po sajmovima, nastupima, kako bismo stvorili renomirani festival na koji nam se danas prijave stotine sudionika iz čitavog svijeta pa nam je sada zapravo teško izdvojiti sudionike. Festival je iznjedrio i jednu našu autentičnu priču – od 2019. imamo manifestaciju Okusi svijeta, na kojoj tijekom trajanja festivala kuhamo jela iz zemalja koje gostuju na festivalu. Osmislila je to naša Ivana Moškun Štefanac, a to nam se toliko svidjelo da sam rekao da ću, ako treba, dići kredit da to pokrenemo! Okusi svijeta pokazali su se kao pun pogodak; taj spoj i druženje Karlovčana s kulturom i gastronomijom neke daleke zemlje, svi su odlično prihvatili – kazuje Štajcer.
Međunarodni festival folklora je član CIOFF-a od 1998. godine (The International Council of Organizations of Folklore Festivals and Folk Arts), djeluje pod pokroviteljstvom UNESCO-a, a od 2017. i FIDAF-a (Federation od International Dance Festivals). To govori o kvaliteti samog festivala, ali i kvaliteti grupa koje se biraju svake pojedine godine. Prema ocjenama koje je do sada dobivao od sudionika, ali i certifikatima kvalitete dobivenim od CIOFF-a i FIDAF-a, karlovački Međunarodni festival folklora među najkvalitetnijim je svjetskim festivalima ove vrste. Hrvatska podružnica CIOFF-a dobila je sjedište u Karlovcu. Karlovački MMF i danas je najveći festival koji se pod pokroviteljstvom CIOFF-a održava u Hrvatskoj, a Željko Štajcer godinama je bio i predsjednik hrvatskog CIOFF-a. Kristina Medarić, aktualna predsjednica FA "Matija Gubec", danas je dopredsjednica svjetskog CIOFF-a. Dokaz je to ugleda ansambla na svjetskoj razini i danas.
Ono što sve u ansamblu veseli je mladost koja im dolazi.
– "Matija Gubec" je jedna velika obitelj; kada obujete plesne cipele i dođete na probu ili nastup, nema razlike u tome tko ste, čime se bavite, što radite, postajete dio jedne velike obitelji u kojoj se podržavamo, družimo, rastemo zajedno u svemu što radimo. Ta ljubav koja vas zarazi prenosi se dalje, tako da danas imamo i djecu naših članova koji plešu. Ima tu puno prijateljstava, tijekom godina nastalo je i dosta brakova među članovima, novih obitelji. Svi smo okrenuti jedni drugima, to je veliki timski rad koji izbija na površinu kroz sklad koji se vidi na nastupima – kaže nam Gupčev dopredsjednik.
Današnja globalizacija, kaže nam, ide prema tome da se u svim segmentima brišu razlike među narodima, čak i vrlo agresivno, što je posebno kobno za male narode.
– Zato je sve ovo što radimo, kako mi tako i ostala društva, jako važno; ta uloga čuvara i prijenosnika tradicije koju su naši preci njegovali i čime se razlikujemo od ostalih ključna je, jer bez tradicije, pa i kroz folklor, ne postojimo kao narod. Mi smo u rad uključili profesionalce; profesore pjevanja, sviranja, vrhunske autore koreografije kako bismo čuvali autentičnu tradiciju koju su nam predali preci. I ta ljubav koju imamo prema tradiciji, protkana profesionalnim i odgovornim odnosom prema radu, što dijelimo s novim članovima i onda promoviramo po svijetu, danas je od iznimne važnosti. Moj je cilj bio formirati i postaviti vrhunsku ekipu te se s vremenom povući s mjesta predsjednika i pomagati, ali prepustiti vodstvo mlađim plesačima kako bi i oni sebi stvarali vrijedne nasljednike pa moram napomenuti da je vodeća struktura ansambla takva da je budućnost FA "Matija Gubec" u sigurnim rukama. To me jako veseli – kaže nam dr. Željko Štajcer. •