Pili su zajedno tu večer. Otišli su u studentski pub u studentskom dijelu grada. Volio je odlaziti tamo. Izlizane slike i istim stražnjicama udubljeni stolci su ga podsjećali na sretnija vremena.
Bio je to prvi put da ju je odveo na to mjesto. Običavali su utapati mnoge usamljeničke sate u međusobnim riječima, no nikada u toliko emocionalno intimnom prostoru.
Ispijali su već drugo pivo sjedeći za visokim stolom među gomilom mlađahnih stranaca. Bilo je tek nadomak ponoći. Nosila je usku crnu suknju koja je revno ocrtavala ženstvene bokove i teretanom nabijene noge. Jedva se suzdržavao ne dotaknuti ju. Bila je to prva žena koju je zavolio nakon godina više no što je sam sebi bio voljan priznati. Bila je posebna. Posebna i fizičkom pristupačnošću za vijeka nedostupna.
Ona nije gledala njegove noge, eventualno ruke ako bi joj slučajno ušle u područje neposredna periferna vida. Nije proučavala ni njegovu strukturu lica. Katkad bi primijetila izlizane traperice ili košulju koju nosi već dva dana za redom. Nije osjećala potrebu saznati što se nalazi ispod nje.
A on ju je volio. Svakim je novim gutljajem skupljao hrabrosti nesuvisle misli pretočiti u prosječnom čovjeku razabriv govor. Svaki bi put nastavio piti i lunjati pogledom po obrisima njena tijela. Nije ga htio milovati, zadovoljiti nježnim dodirima pa čak ni rastrgati u nekom haustoru. Želio je samo zaspati na njezinu krilu.
Ponovno je spomenuo Finca s kojim je ljubovala pretprošlo ljeto. Bila je na studentskoj razmjeni u Pragu. Nije puno govorila o njemu. Čuvala ga je kao najčuveniju nacionalnu tajnu. Još se uvijek povremeno čuju. Nije mu spomenula nikoga od novih poznanstava, pa čak ni čovjeka na čijem bi kauču provodila bar jednu noć tjedno. Odabrala je svoj jastuk i prešutno bezecirala debelu pletenu deku. Ništa mu od toga nije spomenula. Njezin um nije bio kadar shvatiti kako bi te dvije individue voljele biti upućene bar u puke osnove one druge.
Njezino lice nije pokazalo nikakvu reakciju na spominjanje bivšeg ljubavnika jer nikakve nije ni bilo. Nakon kratke je šutnje promijenila temu. Svaki joj je razgovor o tome bio suvišan i bez ikakva razumljiva povoda.
Večer je prolazila u usputnim temama. Naručili su već treću tekilu. Numeričkom je kategorizacijom vremena već odavno svanuo novi dan.
Pitao ju je zašto nema ljubavni život. Nije više patila za Fincem. Nije mu zamjerala što se ne trudi pokloniti joj više pažnje niti ga je još uvijek voljela. Nije voljela nikoga. Nije znala kako. Ostala je zamrznuta u vremenu u Pragu i nije se mogla pomaknuti.
Nije htjela postavljati nikakve tematski srodne protu-upite svom trenutnom sugovorniku. U njoj nije bilo ni zrnca znatiželje koja bi ju navela na zadiranje u takvu temu. Na četiri je jezika znala govoriti o medicini i klasicizmu, strojarstvu i hortikulturi, ali u ljubavnoj je retorici bila sasvim nijema.
Nakon nekoliko ju je trenutaka ponovne tišine upitao zašto ima tako ledeno srce. Nije znala što mu uzvratiti niti je on znao kako se drugačije izraziti. Toliko je toga htio reći. Toliko bi toga rekao da je mogao.
Zaključio je kako bi trebali krenuti kući. Na stolu ispred njih bilo je nekoliko praznih čaša i više od desetak spaljenih cigareta. Nije ih kupovao. Naručivao je duhan od rođaka iz Bosne. Nije voljela taj miris i često bi mu predbacivala zbog te navike. Preferirala je minimalno fasadu zdrava življenja.
Jedva se ustao s visoke barske stolice. Dala mu je ruku za uporište i pomogla osoviti se na vlastite noge. Teturajući, krenuli su prema izlazu.
Izašli su iz student-nostalgičarskog pivonapajališta na nedavno obnovljeni asfalt jednosmjerne uličice. Živjeli su na različitim dijelovima grada i od te točke nisu kretali u istome smjeru. Pružila mu je dlan u znak rukovanja. Povukao ju je k sebi i zagrlio što je snažnije mogao, a da ne polomi koju koščicu.
Osjetio je šampon od vanilije i neki cvjetni parfem. To ga je opilo više od svog etanola aktualnog i prethodnog tjedna zajedno. Nije ju htio pustiti od sebe. Nije joj dopustio napraviti ni koraka.
„Znaš da te volim?“ Tiho je prošaptao bazdeći na žestok alkohol i nevladanje vlastitom motorikom. Um mu je bio bistriji no ikada do tada.
Rekla mu je da zna. Nije ga shvaćala niti razumjela što joj govori. Ona nije bila s ovog svijeta.
Dakle: "student-nostalgičarskog pivonapajališta"...