Izgubljena i ponovno vraćena slava Jorna Utzona

 U svojem domu u Elsinoreu 29. studenoga u devedesetoj godini preminuo je Jorn Utzon, danski arhitekt upamćen po projektiranju jedne od najprepoznatljivijih zgrada u svijetu – Opere u Sydneyu. U vrijeme njezine izgradnje bio je otjeran i odbačen, ali su mu se kasnije Australci dostojno odužili za stvaranje simbola njihova najvećeg grada.

 Utzon je arhitekturu studirao na Kraljevskoj akademiji u svom rodnom Kopenhagenu, a prije osamostaljenja radio je kod Alvara Aaltoa i Franka Lloyda Wrighta. Njegove arhitektonske vizije bile su kontroverzne i izazivale su različite reakcije. Ludwig Mies van der Rohe, kad su ga upoznali s Utzonom, okrenuo mu je leđa i odbio se rukovati s njime.
 Kad je 1957. godine pobijedio na natječaju za projekt operne kuće u Sydneyu, bilo je to potpuno neočekivano, jer njegov podnesak uopće nije bio u skladu s propozicijama. Naime, sastojao se većinom od skica slobodnom rukom, ali je član žirija Finac Eero Saarinen rekao da je to "čista genijalnost" pored koje nijedan drugi izbor ne može biti prihvatljiv.

 Štoviše, svoj prvobitni koncept Utzon je kasnije mijenjao tijekom projektiranja i, inspiriran jednostavnim činom guljenja naranče, originalne eliptične površine zamijenio prepoznatljivim segmentima sfere. Svih 14 segmenata zgrade Opere, da se sastave, tvorile bi jednu kuglu.
 No, njegovo genijalno djelo nije bilo lako izgraditi. Sredinom 1965. godine nakon izbora na vlast su došli liberali, i njihov ministar javnih radova David Hughes pokušao je srezati troškove izgradnje, zbog čega je došao u žestoke sukobe s Utzonom. Hughes je dovodio u pitanje Utzonovu kompetenciju, stručnost, konstrukciju i na kraju mu potpuno obustavio isplate. Kako više nije mogao plaćati svoje suradnike, Utzon je u veljači 1966. godine morao dati ostavku na položaj glavnog arhitekta; napustio je Australiju i više se nikad u nju nije vratio.

 Kad je on otišao, vanjske "školjke" bile su gotove i izgradnja je dotad stajala 22,9 milijuna dolara. Ostatak uređenja – pri čemu za unutrašnjost nisu bile iskorištene njegove smjele i inovativne ideje – nabio je troškove na 103 milijuna dolara. Kad je Elizabeta Druga 1973. svečano otvorila zgradu, Jorn Utzon nije bio nazočan i njegovo ime nije nigdje ni spomenuto. Zbog cijele gužve oko projekta Opere Utzon, koji je u trenutku natječaja imao 38 godina i bio na vrhuncu kreativnosti, nije ostvario više nijedan veliki javni projekt. Mnogi povjesničari umjetnosti gorko kažu da se zbog nekompetentnosti grada Sydneya i proračuna za gradnju koji je namjerno iznesen prenizak da bi se lakše progurao,  nikad neće doznati što bi on još sve mogao smisliti u domenu javnih radova.

 Međutim, nakon što je Utzonova čudesna građevina postala najprepoznatljiviji simbol Sydneya, u 21. stoljeću vraćeno mu je sve što mu je bilo nepravedno zakinuto – nažalost, kad mu zdravlje više nije dopuštalo putovanje na drugu stranu svijeta, pa je počasti i nagrade uglavnom u njegovo ime primao njegov sin. Najveća arhitektonska nagrada, Pritzkerova nagrada, dodijeljena mu je 2003., a iste godine je od sveučilišta u Sydneyu dobio počasni doktorat. Dobio je i australsku verziju plemstva i uručeni su mu (preko sina) ključevi grada Sydneya. U ožujku 2006. kraljica Elizabeta otvorila je zapadni dio zgrade s kolonadama – dogradnju po Utzonovu projektu. U UNESCO-ovu Svjetsku baštinu zgrada Opere uvrštena je 2007.
 U nedjelju, dan nakon što je Jorn Utzon umro od infarkta u snu, sve zastave u Sydneyu bile su na pola koplja, a njegova čudesna građevina – koju nikad nije uživo vidio gotovu – bila je u potpunom mraku. Ta veličanstvena vizija zgrade koja se otvara poput školjke ili brodskih jedara ipak je ušla u srce ljudi.